Uzp 108/2023 4.1.2.7.1; zahtev za preispitivanje sudske odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Uzp 108/2023
02.06.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Džakula, predsednika veća, Jelene Ivanović i Ivane Rađenović, članova veća, sa savetnikom Mirelom Kostadinović, kao zapisničarem, rešavajući o zahtevu AA iz ..., koga zastupa kao punomoćnik Nenad Romčev, advokat iz ..., za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda 10 U 27320/22 od 09.02.2023. godine, u predmetu vraćanja imovine, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 02.06.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Zahtev se ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Podnosilac zahteva je predložio preispitivanje presude Upravnog suda 10 U 27320/22 od 09.02.2023. godine, kojom je, stavom prvim dispozitiva, odbijena njegova tužba podneta protiv rešenja Ministarstva finansije Repbulike Srbije broj 46-00- 01160/2018-13 od 16.05.2022. godine, a stavom drugim dispozitiva, odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova upravnog spora. Rešenjem Ministarstva finansija Repbulike Srbije broj 46-00-01160/2018-13 od 16.05.2022. godine, poništeno je delimično prvostepeno rešenje Agencije za restituciju, Područna jedinica Kragujevac broj 46-006968/2014 od 18.08.2020. godine, kojim se, tačkom jedan dispozitiva, usvaja zahtev, vraća oduzeta imovina i utvrđuje pravo svojine tužiocu, kao zakonskom nasledniku bivšeg vlasnika, sa udelom 1/1 na nepokretnoj imovini bliže opisanoj u alineji 1.1. ove tačke dispozitiva; tačkom dva dispozitiva, utvrđeno je da Udruženje penzionera Šabac ima pravo da, nakon donošenja rešenja o vraćanju nepokretnosti, kao zakupac koristi predmetnu nepokretnost za svoju delatnost u periodu koji je potreban za prilagođavanje njegovog poslovanja, ali ne duže od tri godine od izvršnosti rešenja o vraćanju imovine; tačkom tri dispozitiva, određeno je da će se prava i obaveze korisnika restitucije i Udruženja penzionera Šabac, nakon donošenja rešenja, urediti ugovorom, a u slučaju da se ugovor ne zaključi u roku od tri meseca od dana izvršnosti rešenja o vraćanju imovine, svaka stranka može zahtevati da sud svojom odlukom uredi njihov odnos: na osnovu ovog rešenja, a po njegovoj pravnosnažnosti i na osnou nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja veštaka od 12.02.2020. godine i 17.07.2020. godine, a koji su sastavni delovi rešenja, nadležni organ za upis prava na nepokretnostima izvršiće upis prava svojine na nepokretnostima navedenim u tački jedan dispozitiva; tačkom četiri dispozitiva, naloženo je organu za upis prava na nepokretnostima da, na osnovu ovog rešenja, a po njegovoj pravnosnažnosti, izvrši brisanje svih hipotekarnih tereta zabeleženih u bilo čiju korist na nepokretnostima navedenim u tački jedan dispozitiva; prema tački pet dispozitiva, vraćena imovina je u slobodnom prometu, a Republika Srbija, odnosno jedinica lokalne samouprave ima pravo preče kupovine prilikom prvog otuđenja, a prema tački šest dispozitiva, o preostalom delu zahteva za vraćanje imovine, odnosno obeštećenje, odlučiće se naknadno, posebnim rešenjem, kada budu ispunjeni zakonski uslovi.

U postupku prethodnog ispitivanja podnetog zahteva Vrhovni sud je našao da je zahtev nedozvoljen.

Odredbom člana 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), je propisano da protiv pravnosnažne odluke Upravnog suda stranka i nadležni javni tužilac mogu da podnesu Vrhovnom kasacionom sudu (sada Vrhovnom sudu) zahtev za preispitivanje sudske odluke. Stavom 2. istog člana zakona je propisano da zahtev može da se podnese kada je to zakonom predviđeno, u slučajevima kada je sud odlučivao u punoj jurisdikciji i u stvarima u kojima je u upravnom postupku bila isključena žalba, a stavom 3. je propisano da zahtev može da se podnese zbog povrede zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili povrede pravila postupka koja je mogla biti od uticaja na rešenje stvari.

Iz pobijane presude i navoda zahteva proizlazi da je pre donošenja pobijane presude vođen upravni postupak u kome je podnosilac ovog zahteva izjavio žalbu protiv rešenja prvostepenog organa, o kojoj je odlučeno osporenim rešenjem, čija zakonitost je ocenjena pobijanom presudom Upravnog suda, zbog čega nisu ispunjeni procesni uslovi propisani citiranim stavom 2. člana 49. Zakona o upravnim sporovima za podnošenje ovog vanrednog pravnog sredstva, jer zahtev za preispitivanje nije predviđen zakonom u ovoj upravnoj stvari, Upravni sud nije odlučivao u punoj jurisdikciji i u upravnom postupku nije bila isključena žalba.

Odredbom člana 53. stav 1. Zakona o upravnim sporovima je propisano da će, nedozvoljen ili neblagovremen zahtev ili zahtev koji je podnelo neovlašćeno lice, Vrhovni kasacioni sud (sada Vrhovni sud) odbaciti rešenjem.

Sa iznetih razloga, nalazeći da je podneti zahtev nedozvoljen Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 53. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu rešenja.

REŠENO U VRHOVNOM SUDU

Zapisničar,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Predsednik veća – sudija,

Mirela Kostadinović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Gordana Džakula,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić