Uzp 184/2022 4.1.2.7.1; 4.2.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 184/2022
23.05.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Branislava Bosiljkovića, članova veća, sa savetnikom Ljiljanom Petrović, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu „Vulović – transport“ DOO Kragujevac, Dragoslava Srejovića 55, koga zastupa Vesna Tomić Živanović, advokat iz ..., ... ..., za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda – Odeljenje u Kragujevcu I-7 U 10318/20 od 13.01.2022. godine, sa protivnom strankom Ministarstvom građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Republike Srbije, Sektor za drumski transport, puteve i bezbednost saobraćaja, u predmetu brisanja polazaka iz reda vožnje, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 23.05.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA i PREINAČUJE presuda Upravnog suda – Odeljenje u Kragujevcu I-7 U 10318/20 od 13.01.2022. godine, tako što se uvažava tužba „Vulović – transport“ DOO Kragujevac, poništava rešenje Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Republike Srbije, Sektor za drumski transport, puteve i bezbednost saobraćaja broj 344-03-13518/2020-03/009 od 05.05.2020. godine i predmet vraća Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Republike Srbije, Sektor za drumski transport, puteve i bezbednost saobraćaja na ponovno odlučivanje.

OBAVEZUJE SE Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Republike Srbije, Sektor za drumski transport, puteve i bezbednost saobraćaja da podnosiocu zahteva za preispitivanje sudske odluke „Vulović – transport“ DOO Kragujevac, Dragoslava Srejovića 55, naknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 33.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema rešenja.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom Upravnog suda – Odeljenje u Kragujevcu I-7 U 10318/20 od 13.01.2022. godine, stavom I dispozitiva, odbijena je tužba podnosioca zahteva podneta protiv rešenja Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Republike Srbije, Sektor za drumski transport, puteve i bezbednost saobraćaja broj 344-03-13518/2020-03/009 od 05.05.2020. godine, a stavom II dispozitiva odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova upravnog spora. Osporenim rešenjem, ispravljenim rešenjem Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Republike Srbije, Sektor za drumski transport, puteve i bezbednost saobraćaja broj 344-03-13518/2020-03/009 od 02.06.2020. godine, briše se red vožnje sa jednim polaskom (polazak iz Beograda AS u 14,45 časova) iz Registra redova vožnje prevoznika „Vulović – transport“ DOO Kragujevac, sa sedištem u Kragujevcu, Dragoslava Srejovića 55, na liniji: Beograd AS – Ljig – Novi Pazar, koji je registrovan i overen u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture pod rednim brojem 66142/17/009 od 21.08.2017. godine, a koji je izmenjen rešenjem broj 344-08-60716/2019-03 od 24.06.2019. godine i ima registarski broj 66142/17/009-1 od 24.06.2019. godine.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude podnetom zbog povrede zakona i povrede pravila postupka koja je mogla biti od uticaja na rešenje stvari, podnosilac ponavlja navode tužbe da je u upravnom postupku činjenično stanje nepravilno utvrđeno, te da se osporeno rešenje zasniva na netačnom navodu po kojem tužilac nije vršio prevoz na navedenoj relaciji. Ukazuje da je Upravni sud svoju odluku zasnovao na tvrdnji da je nadležni inspektor utvrdio da tužilac nije obavljao prevoz po registrovanom redu vožnje u periodu od 05.06.2019. do 23.06.2019. godine. Ukazuje da je sud prilikom donošenja pobijane presude zanemario odredbu člana 75. Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju prema kojoj je prevoznik koji namerava da prestane da obavlja međumesni prevoz po registrovanom redu vožnje dužan da, najmanje 10 dana pre nameravanog datuma prestanka obavljanja prevoza, podnese zahtev za odjavu registrovanog reda vožnje i u istom roku obavesti pružaoce usluga i korisnike prevoza putem sredstava javnog informisanja ili na drugi odgovarajući način, što je tužilac kao prevoznik i učinio. Ukazuje da tuženi nije postupio u skladu sa citiranom zakonskom odredbom, odnosno da nije doneo rešenje o prestanku obavljanja prevoza prema datumu navedenom u zahtevu tužioca kada je prevoz prestao, već da je poslao inspektora na teren, koji je utvrdio da prevoza nema, iako je u zahtevu to najavljeno, a potom je doneo rešenje o brisanju reda vožnje. U smislu navedenog ukazuje da je sud pogrešno zaključio da se odredba člana 75. Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju odnosi na odjavu, a ne na izmenu reda vožnje. U tom smislu navodi da je tužilac za konkretan red vožnje tražio skraćenje, tako da je na jednoj deonici prethodne relacije na kojoj se red vožnje odvijao, prevoz obustavljen, te je prevoz u skladu sa navedenim članovima zakona odjavljen. Ukazuje da odredba člana 75. Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju ne sadrži termin „odjava“ niti termin „izmena“, a kojim terminima se sud u presudi bavi, već se koristi termin „prestanak“ tj. „prevoznik koji namerava da prestane da obavlja međumesni prevoz...“ Predložio je da sud zahtev uvaži i pobijanu presudu preinači ili ukine. Tražio je troškove za sastav zahteva.

Protivna stranka je dostavila spise predmeta bez traženog odgovora na zahtev.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“ broj 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev osnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, pravilno je postupio tuženi organ kada je našao da su ispunjeni uslovi iz člana 74. stav 2. tačka 2) Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju za brisanje registrovanog reda vožnje sa jednim polaskom (polazak iz Beograda AS u 14,45 časova) iz registra redova vožnje prevoznika tužioca na liniji Beograd-Ljig-Novi Pazar. Ovo stoga što je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da tužilac duže od 10 uzastopnih dana u toku važenja reda vožnje, nije obavljao prevoz na navedenoj relaciji, odnosno nije saobraćao na autobuskim stanicama u Raški i Novom Pazaru, kako je predviđeno registrovanim redom vožnje tužioca pod registarskim brojem 66142/17/007 od 21.08.2017. godine, što tužilac tužbom i ne spori, niti je sporio u postupku brisanja registrovanog reda vožnje, a koji red vožnje je važio u kontrolisanom periodu od 05.06.2019. do 23.06.2019. godine. Upravni sud je kao neosnovane ocenio navode tužbe i pozivanje tužioca na odredbu člana 75. stav 2. Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju sa obrazloženjem da je ovom odredbom uređen način postupanja po zahtevu prevoznika za odjavu, a ne izmenu registrovanog reda vožnje.

Odredbom člana 67. Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik RS“ br. 68/15... 83/18 i 31/19) propisano je da prevoznik može podneti zahtev za izmenu registrovanog reda vožnje u roku važenja reda vožnje. Stavom 2. ovog člana propisano je da Ministarstvo donosi rešenje kojim odobrava prevozniku izmenu reda vožnje, do isteka roka važenja registrovanog reda vožnje ako između ostalog smanji broj autobuskih stanica ili autobuskih stajališta u skladu sa članom 66. stav 2. ovog zakona.

Odredbom člana 74. stav 1. tačka 2) ovog zakona propisano je da će registrovan red vožnje Ministarstvo brisati iz registra ako prevoznik prestane da obavlja prevoz po registrovanom redu vožnje, odnosno ne obavi prevoz na relaciji od početne do krajnje autobuske stanice, odnosno autobuskog stajališta, duže od 10 dana uzastopno u toku važenja reda vožnje.

Prema odredbi člana 75. navedenog zakona, prevoznik koji namerava da prestane da obavlja međumesni prevoz po registrovanom redu vožnje dužan je da, najmanje 10 dana pre nameravanog datuma prestanka obavljanja prevoza, podnese zahtev za odjavu registrovanog reda vožnje i u istom roku obavesti pružaoce usluga i korisnike prevoza putem sredstava javnog informisanja ili na drugi odgovarajući način. Ministarstvo donosi rešenje o brisanju registrovanog reda vožnje iz registra, sa datumom prestanka obavljanja međumesnog prevoza navedenim u zahtevu iz stava 1. ovog člana. Rešenje iz stava 2. ovog člana je konačno.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude sa stanovišta pravilne primene materijalnog prava, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su osnovani navodi zahteva, koje je podnosilac isticao i u tužbi, da su tuženi i Upravni sud doneli osporeno rešenje i pobijanu presudu protivno odredbi citiranog člana 75. Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju. Naime, prema ovoj odredbi prevoznik koji namerava da prestane da obavlja prevoz po registrovanom redu vožnje podnosi zahtev najmanje 10 dana pre nameravanog datuma prestanka obavljanja prevoza, što je podnosilac i učinio podneskom od 03.06.2019. godine. Podnosilac je ovim zahtevom tražio izmenu reda vožnje za međumesni prevoz počev od 13.06.2019. godine sa smanjenjem broja stanica i stajališta Beograd-Ljig-Novi Pazar, registarski broj 66142/17-009. Kod navedenog ne mogu se prihvatiti razlozi dati u obrazloženju osporenog rešenja i pobijane presude da je u konkretnom slučaju tuženi nakon izvršene kontrole obavljanja linijskog prevoza putnika prevoznika tužioca od strane republičkog inspektora za drumski saobraćaj od 22.01.2020. godine pravilnom primenom odredaba člana 74. stav 2. tačka 2) Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju brisao predmetni red vožnje prevozniku, a sa razloga jer je prestao da obavlja prevoz po registrovanom redu vožnje duže od 10 dana uzastopno u toku važenja reda vožnje. Naime, tuženi organ je prilikom donošenja osporenog rešenja zanemario činjenicu da je prevoznik podneo zahtev za izmenu reda vožnje za međumesni prevoz od određenog datuma sa smanjenjem broja stanica i stajališta, te da je o zahtevu trebao da odlučuje u skladu sa citiranom odredbom člana 75. Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju.

Imajući u vidu izloženo, razlozi obrazloženja pobijane presude i rešenje tuženog organa se ne mogu prihvatiti kao pravilni i na zakonu zasnovani, pa je Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u dispozitivu na osnovu odredbe člana 55. stav 2. Zakona o upravnim sporovima i predmet vratio upravnom organu, koji je dužan da raspravi pitanja na koja mu je ukazano ovom presudom. Odluka o troškovima upravnog spora doneta je primenom odredaba čl. 66. i 67. Zakona o upravnim sporovima i shodnom primenom odredaba člana 150, člana 153. stav 1. i člana 154. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 87/18) na koju upućuje odredba člana 74. Zakona o upravnim sporovima. Podnosiocu zahteva su dosuđeni traženi i opredeljeni troškovi upravnog spora, i to troškovi za sastav zahteva u opredeljenom iznosu od 33.000,00 dinara, saglasno tarifnom broju 43. stav 1. i 45. stav 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata (''Službeni glasnik RS'', broj 121/12).

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 23.05.2022. godine, Uzp 184/2022

Zapisničar,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Predsednik veća – sudija,

Ljiljana Petrović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić