Uzp 20/2022 3.1.2.7.1; 4.1.1.7

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 20/2022
12.07.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Branislava Bosiljkovića, članova veća, sa savetnikom Gordanom Vojnović, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu AA iz ..., ..., ... ..., čiji je punomoćnik Miloš Ristić, advokat iz ..., ... ..., za preispitivanje sudske odluke - presude Upravnog suda 3 U 6597/20 od 18.11.2021. godine, sa protivnom strankom Ministarstvom finansija Republike Srbije, Upravom za javni dug, u predmetu neisplaćene devizne štednje, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 12.07.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA i PREINAČUJE presuda Upravnog suda 3 U 6597/20 od 18.11.2021. godine, tako što se uvažava tužba AA iz ..., ..., poništava rešenje Ministarstva finansija Republike Srbije, Uprave za javni dug broj ...-.../...-... od 23.12.2019. godine i predmet VRAĆA nadležnom organu na ponovno odlučivanje.

OBAVEZUJE SE Ministarstvo finansija Republike Srbije, Uprava za javni dug da podnosiocu zahteva AA iz ..., ... naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 51.455,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema presude.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom, stavom prvim dispozitiva, odbijena je tužba podnosioca zahteva podneta protiv rešenja Ministarstva finansija Republike Srbije, Uprave za javni dug broj ...-.../...-... od 23.12.2019. godine, kojim je odbačena kao nekompletna prijava potraživanja koju je podneo AA iz ..., ..., zavedena pod brojem ...-.../...-... . Stavom drugim dispozitiva pobijane presude odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova upravnog spora.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude podnosilac ponavlja navode tužbe da je osporeno rešenje u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, presudom Evropskog suda za ljudska prava od 16.07.2014. godine donetom u predmetu Ališić, Sadžak i Šahdanović protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije i bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Zakonom o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ, koji je donet u izvršenju te presude, Ustavom Republike Srbije i Zakonom o opštem upravnom postupku. Citira odredbe čl. 13. i 14. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ i odredbu člana 9. Zakona o opštem upravnom postupk. Ukazuje da je prema navedenim odredbama organ koji vodi postupak imao dužnosti kojih se nije pridržavao, već je teret dokazivanja, suprotno tim odredbama, prebacio na tužioca. Ponavlja navode tužbe da ga tuženi organ nikada nije uputio da, kako to propisuje odredba člana 13. stav 3. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ, pokrene postupak kod nadležnog suda radi utvrđivanja postojanja potraživanja i njegove visine. Ističe da o tome nije doneta odluka odnosno zaključak, niti je obrazloženo takvo ne postupanje. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud zahtev uvaži i pobijanu presudu preinači ili ukine, a traži i naknadu troškova postupka.

Protivna stranka u odgovoru na zahtev predlaže da sud isti odbije.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev osnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, pravilno je, po oceni Upravnog suda, odlučio tuženi organ kada je osporenim rešenjem odbacio, kao nekompletnu, prijavu potraživanja tužioca po osnovu devizne štednje i za svoju odluku je dao dovoljne i na zakonu zasnovane razloge koje u svemu kao pravilne prihvata i Upravni sud. Ovo stoga što iz spisa predmeta i razloga obrazloženja osporenog rešenja, a što se tužbom i ne spori, proizlazi da je tužilac na osnovu javnog poziva za prijavu potraživanja po osnovu devizne štednje objavljenog dana 23.02.2017. godine, podneo prijavu potraživanja uz koju je dostavio nekompletnu dokumentaciju, zbog čega je tuženi organ, nakon što tužilac nije dopunio prijavu u skladu sa nalogom tuženog organa od 20.09.2019. godine, na predlog Komisije za izradu predloga o utvrđivanju prava na isplatu devizne štednje, primenom člana 16. stav 2. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ, doneo osporeno rešenje. Upravni sud je cenio navode tužbe kojima se ukazuje da je tuženi pogrešno utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primenio materijalno pravo, pa je našao da su neosnovani. Ovo stoga što se iz obrazloženja osporenog rešenja vidi da je tuženi potpuno utvrdio činjenično stanje i to na osnovu dokaza koje je tužilac priložio uz prijavu i na tako utvrđeno stanje je pravilno primenio odredbe zakona na koje se poziva u obrazloženju osporenog rešenja. Upravni sud je našao da nisu od uticaja na drugačiju odluku ni navodi tužbe da je tuženi postupio suprotno presudi Ališić i dr. protiv Srbije, imajući u vidu činjenicu da je podneta prijava odbačena kao nekompletna.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude Vrhovni kasacioni sud nalazi da se osnovano u zahtevu za preispitivanje pobijane presude ukazuje da je pobijanom presudom i osporenim rešenjem povređen zakon na štetu podnosioca zahteva.

Odredbom člana 12. stav 2. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritoriji bivših republika SFRJ („Službeni glasnik RS“ br. 108/16, 113/17 i 52/19), propisano je da se uz prijavu potraživanja dostavlja overena kopija lične karte ili pasoša, kao i original štedne knjižice, odnosno original kartice deviznog računa, pravnosnažnog rešenja o nasleđivanju i izjave deviznog štediše date pod krivičnom i materijalnom odgovornošću, overene kod nadležnog organa da nije preneo svoju deviznu štednju na drugo lice. Prema stavu 3. istog člana, uz prijavu potraživanja dostavlja se i original potvrde nadležnih organa, odnosno finansijskih institucija bivših republika SFRJ o tome da devizni štediša nije ostvario svoje pravo po osnovu devizne štednje, niti da mu je to pravo priznato od strane bivših republika SFRJ, a ako je devizni štediša položio deviznu štednju u filijalama na teritorijama više bivših republika SFRJ, odnosno ako je menjao prebivalište u više tih republika, dostavlja originale potvrda nadležnih organa svih bivših republika SFRJ na čijoj teritoriji je položio deviznu štednju, odnosno u kojima je imao prebivalište.

Odredbom člana 13. stav 1. istog zakona, propisano je da će, ukoliko uz prijavu nije dostavljena kompletna dokumentacija iz člana 12. st. 2. i 3. tog zakona, Uprava od podnosioca prijave tražiti da u roku od 30 dana kompletira dokumentaciju, a može tražiti i drugu dokumentaciju radi utvrđivanja prava u smislu tog zakona, uz upozorenje na pravne posledice ako ne uredi prijavu u roku. Prema stavu 2. istog člana, na način iz stava 1. ovog člana postupa se i u slučaju kada podnosilac prijave nije dostavio original štedne knjižice, odnosno original kartice deviznog računa, a prema stavu 3, u slučaju kad uz prijavu nije dostavljen original štedne knjižice, odnosno original kartice deviznog računa ili iz drugog razloga postoji osnovana sumnja o postojanju potraživanja i njegove visine, Uprava će uputiti podnosioca prijave da kod nadležnog suda u Republici Srbiji pokrene odgovarajući postupak za utvrđivanje postojanja potraživanja i njegove visine.

Odredbom člana 16. stav 2. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritoriji bivših republika SFRJ propisano je da Uprava odbacuje prijavu potraživanja, između ostalog i ako uz prijavu ili naknadno nije podneta kompletna dokumentacija.

Iz stanja spisa, obrazloženja osporenog rešenja i pobijane presude Upravnog suda proizlazi da je tužilac na osnovu poziva za prijavu potraživanja po osnovu devizne štednje od 23.02.2017. godine podneo nekompletnu prijavu potraživanja koja je evidentirana pod brojem ...-.../...-... od 20.12.2017. Nalogom tuženog organa broj ...-.../...-... od 20.09.2019. godine, podnosilac prijave je, na osnovu član 13. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ, pozvan da u roku od 30 dana uredi prijavu, tako što će dostaviti nabrojanu dokumentaciju, a između ostalog original devizne štedne knjižice. Nalog je sadržao i upozorenje da će u slučaju nepostupanja prijava biti odbačena, primenom odredbe člana 16. stav 2. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ. Postupajući po nalogu podnosilac prijave uz podnesak od 14.10.2019. godine, nije dostavio original devizne štedne knjižice. S obzirom na to tuženi organ je našao da je podneta prijava i dalje nekompletna pa je osporenim rešenjem primenom člana 16. stav 2. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ prijavu podnosioca odbacio. Upravni sud je u pobijanoj presudi prihvatio kao pravilne razloge navedene u obrazloženju pobijanog rešenja pa je tužbu podnosioca prijave odbio kao neosnovanu.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, osnovano se tužbom i sada zahtevom za preispitivanje pobijane presude ukazuje na odredbu člana 13. stav 3. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ, na koju odredbu se tuženi organ u svom nalogu pozvao, a prema kojoj u slučaju kad uz prijavu nije dostavljen original štedne knjižice, odnosno original kartice deviznog računa ili iz drugog razloga postoji osnovana sumnja o postojanju potraživanja i njegove visine, Uprava će uputiti podnosioca prijave da kod nadležnog suda u Republici Srbiji pokrene odgovarajući postupak za utvrđivanje postojanja potraživanja i njegove visine. Naime iz obrazloženja osporenog rešenja proizlazi da je tuženi organ našao da je podneta prijava nekompletna jer uz prijavu, niti naknadno po nalogu tuženog organa datog na osnovu odredbu člana 13. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ, nije dostavljen original devizna štedne knjižice. Pritom tuženi organ nije postupio na način kako je propisano odredbom člana 13. stav 3. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ , niti je u obrazloženju osporenog rešenja naveo razloge za nepostupanje po toj odredbi.

Imajući u vidu izloženo, Vrhovni kasaconi sud nalazi da su osnovani navodi zahteva da je prilikom donošenja tužbom osporenog rešenja povređen zakon na štetu podnosioca zahteva, jer su u postupku donošenja rešenja povređena pravila postupka od bitnog uticaja na rešenje ove upravne stvari. Ovo stoga što je tuženi organ osporeno rešenje doneo na osnovu odredbe člana 13. Zakona o regulisanju javnog duga Republike Srbije po osnovu neisplaćene devizne štednje građana položene kod banaka čije je sedište na teritoriji Republike Srbije i njihovim filijalama na teritorijama bivših republika SFRJ – zbog nedostavljanja originala devizne štedne knjižice, a u obrazloženju rešenja nije naveo razloge koji ukazuju da je postupio po tom članu, odnosno da su bili ispunjeni uslovi za odbačaj prijave primenom člana 16. stav 2. istog zakona. Prema tome, osporno rešenje je doneto uz bitnu povredu odredaba upravnog postupka propisanu članom 141. stav 4. Zakona o upravnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.18/16 i 95/18) koja povlači poništaj rešenja.

S obzirom na izloženo, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom dispozitiva na osnovu odredbe člana 55. stav 2. Zakona o upravnim sporovima i predmet vratio upravnom organu koji je dužan da raspravi pitanje na koje mu je ukazano ovom presudom.

Odluka o troškovima upravnog spora doneta je primenom odredaba čl. 66. i 67. Zakona o upravnim sporovima i shodnom primenom odredaba člana 150, člana 153. stav 1. i člana 154. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 87/18) na koju upućuje odredba člana 74. Zakona o upravnim sporovima. Podnosiocu zahteva su dosuđeni traženi i opredeljeni troškovi upravnog spora, i to: za sastav tužbe u iznosu od 16.500,00 dinara, taksu na tužbu 390,00 dinara, taksu na presudu Upravnog suda 585,00 dinara, za sastav zahteva preispitivanje sudske odluke u iznosu od 33.000,00 dinara i takse na zahtev 980,00 dinara, saglasno AT i TT, a što ukupno iznosi 52.955,00 dinara.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

Zapisničar                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Predsednik veća – sudija

Gordana Vojnović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić