Uzp 215/2019 4.1.2.7.1; zahtev za preispitivanje sudske odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 215/2019
14.07.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Jasmine Stamenković, članova veća, sa savetnikom Ljiljanom Petrović, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu AA iz ..., , koga zastupa punomoćnik Žarko M. Mladenović, advokat iz ... broj .., za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda 4 U 9100/18 od 22.03.2019. godine, sa protivnom strankom Ministarstvom pravde Republike Srbije, u predmetu razrešenja dužnosti javnog izvršitelja, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 14.07.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA i PREINAČUJE presuda Upravnog suda 4 U 9100/18 od 22.03.2019. godine, tako što se uvažava tužba AA iz ..., poništava rešenje Ministarstva pravde Republike Srbije broj .. od 30.03.2018. godine i predmet vraća Ministarstvu pravde Republike Srbije, na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom Upravnog suda 4 U 9100/18 od 22.03.2019. godine, odbijena je tužba podnosioca zahteva podneta protiv rešenja Ministarstva pravde Republike Srbije broj .. od 30.03.2018. godine, kojim je, tačkom jedan dispozitiva, tužilac, javni izvršitelj, imenovan rešenjem ministra pravde broj .. od 09.05.2012. godine, za područje Višeg suda u Beogradu i Privrednog suda u Beogradu, sa sedištem u Beogradu, razrešen dužnosti javnog izvršitelja od dana prijema ovog rešenja, a tačkom dva dispozitiva, odlučeno da će dužnost tužioca, kao javnog izvršitelja, nastaviti javni izvršitelj Mirjana Dimitrijević, imenovana rešenjem ministra pravde broj .. od 27.06.2014. godine, koja će poslove privremeno preuzeti dok novoimenovani javni izvršitelj ne počne da radi.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude podnosilac ističe da je Upravni sud trebalo da održi usmenu javnu raspravu i raspravi spornu činjenicu da li je on preduzeo bilo koju radnju koja bi značila da se prihvatio upravljanja u privrednom društvu, jer bi samo u slučaju da je prihvatio funkciju organa upravljanja mogao biti razrešen dužnosti javnog izvršitelja. Ponavlja navode tužbe da je Privredno društvo „BB“ osnovano, odnosno da postoji od 2009. godine, od kada je on upisan kao zastupnik ovog društva. Navodi da je za javnog izvršitelja imenovan nakon toga 2012. godine. Ukazuje da Privrednom društvu „BB“ nikada nije dodeljen PIB, da ono nema ni jedan račun u banci i da se radi o neaktivnom privrednom subjektu koga je Registrator po službenoj dužnosti, na osnovu čl. 67. i 68. Zakona o registraciji privrednih subjekata, trebalo najpre da prevede u status „neaktivan“ a potom briše iz registra. Kako se radi o neaktivnom privrednom subjektu smatra da je jasno da on nije ni mogao da vrši funkciju organa upravljanja u njemu, zbog čega nisu bili ispunjeni uslovi da na osnovu člana 487. tačka 1) i 4) Zakona o izvršenju i obezbeđenju bude razrešen dužnosti javnog izvršitelja. Predložio je da sud zahtev uvaži i pobijanu presudu preinači ili ukine.

Protivna stranka u odgovoru na zahtev navodi da u svemu ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i predlaže da sud zahtev odbije.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev osnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, imajući u vidu citirane odredbe člana 487. tačka 1) i 4) Zakona o izvršenju i obezbeđenju (''Službeni glasnik RS'' 106/15...113/17) i člana 3. tačka 1) do 3) Zakona o postupku registracije u Agenciji za privredne registre (''Službeni glasnik RS'' 99/11 i 83/14), pravilno je, po oceni Upravnog suda, postupio tuženi organ kada je u postupku sprovedenom bez povreda pravila postupka, odlučio kao u dispozitivu osporenog rešenja, a za odluku je dao dovoljne i jasne razloge, koje u svemu prihvata i ovaj sud. Ovo sa razloga što ni sam tužilac ne spori da je kod nadležne agencije registrovan kao zakonski zastupnik- direktor Privrednog društva „BB“ d.o.o., Beograd, pa činjenica da je 12.02.2018. godine, podneo ostavku na mesto direktora, koja promena je usvojena rešenjem od 20.02.2018. godine, budući da je izvršena nakon što je pokrenut postupak za razrešenje, nije od uticaja na drukčiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

Odredbom člana 487. tačka 4) Zakona o izvršenju i obezbeđenju (''Službeni glasnik RS'' 106/15...113/17) propisano je da se javni izvršitelj razrešava ako prihvati javnu funkciju ili funkciju u organu upravljanja ili nadzora privrednog društva ili počne da se bavi poslovima obezbeđenja, advokata ili javnog beležnika ili drugim plaćenim zanimanjem ili poslovima koji su kao nespojivi određeni propisom Komore.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude sa stanovišta pravilne primene materijalnog prava, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su osnovani navodi zahteva, koje je podnosilac isticao i u tužbi, da su tuženi organ u osporenom rešenju i Upravni sud u pobijanoj presudi pogrešno primenili citiranu odredbu člana 487. tačka 4) Zakona o izvršenju i obezbeđenju. Naime, prema ovoj odredbi javni izvršitelj se razrešava ako prihvati funkciju u organu upravljanja privrednog društva. U konkretnom slučaju nije sporno da je podnosilac zahteva u momentu kad je imenovan za javnog izvršitelja 2012 godine, već bio registrovan kao zakonski zastupnik-direktor Privrednog društva „BB“ d.o.o., Beograd. Prema tome, podnosilac zahteva nije prihvatio ovu funkciju nakon imenovanja za javnog izvršitelja, pa se razlozi obrazloženja pobijane presude i rešenje tuženog organa o ispunjenosti uslova iz člana 487. tačka 4) Zakona o izvršenju i obezbeđenju za njegovo razrešenje zbog prihvatanja funkcije u organu upravljanja privrednog društva, ne mogu prihvatiti kao pravilni i na zakonu zasnovani. Za razliku od Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije („Službeni glasnik RS“, br. 97/08... 88/19), kojim je u članu 35. stav 1. bilo propisano da je funkcioner dužan da u roku od 30 dana od izbora, postavljenja ili imenovanja, prenese svoja upravljačka prava u privrednom društvu na pravno ili fizičko lice koje nije povezano lice, da ih ono, u svoje ime, a za račun funkcionera, vrši do prestanka javne funkcije, Zakonom o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11) koji je važio u vreme imenovanja podnosioca zahteva za javnog izvršitelja, kao ni sada važećim Zakonom o izvršenju i obezbeđenju na osnovu koga je doneto rešenje o razrešenju podnosioca zahteva dužnosti javnog izvršitelja, takva obaveza javnog izvršitelja nije propisana. U konkretnom slučaju, podnosilac zahteva je nakon pokretanja postupka za razrešenje, a pre donošenja rešenja o razrešenju, podneo ostavku na mesto direktora Privrednog društva „BB“ d.o.o., Beograd.

Vrhovni kasacioni sud ukazuje da je u obrazloženju osporenog rešenja i pobijanoj presudi Upravnog suda citirana i odredba člana 487. tačka 1) Zakona o izvršenju i obezbeđenju (''Službeni glasnik RS'' 106/15...113/17) kojom je propisano da se javni izvršitelj razrešava ako prestane da ispunjava uslove za delatnost javnog izvršitelja. Međutim, samo pozivanje na navedenu odredbu je bez uticaja na drugačiju ocenu zakonitosti pobijane presude i osporenog rešenja jer tuženi organ nije dao razloge za primenu ove odredbe, niti je Upravni sud takvo postupanje tuženog organa cenio i obrazložio. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ne postoji smetnja da u ponovnom postupku tuženi organ ceni činjenicu da je podnosilac zahteva bio upisan u APR kao zakonski zastupnik – direktor privrednog društva, i to u kontekstu ispunjenosti uslova dostojnosti za obavljanje delatnosti javnog izvršitelja propisanog članom 471. stav 2. tačka 3) Zakona o izvršenju i obezbeđenju u vezi sa članom 12. Etičkog Kodeksa javnih izvršitelja („Službeni glasnik RS“, broj 105/16).

Imajući u vidu sve izloženo, razlozi obrazloženja pobijane presude i rešenje tuženog organa se ne mogu prihvatiti kao pravilni i na zakonu zasnovani, pa je Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u dispozitivu na osnovu odredbe člana 55. stav 2. Zakona o upravnim sporovima i predmet vratio upravnom organu, koji je dužan da raspravi pitanja na koja mu je ukazano ovom presudom.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 14.07.2021. godine, Uzp 215/2019

Zapisničar,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Predsednik veća – sudija,

Ljiljana Petrović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić