Uzp1 2/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp1 2/2015
22.05.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragana Skoka, predsednika veća, Ljubice Milutinović i Slađane Nakić-Momirović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući povodom odluke Ustavnog suda Už 373/12 od 16.04.2015. godine, po zahtevu D.Ž. iz S. s., podnetom preko punomoćnika V.K., advokata iz V., ..., za preispitivanje sudske odluke – rešenja Upravnog suda 8 U 15826/10 (09) od 14.04.2011. godine, sa Opštinskim većem Opštine Vrbas, Autonomne pokrajine Vojvodine, kao protivnom strankom, u predmetu razrešenja dužnosti načelnika opštinske uprave, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 22.05.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA, UKIDA SE rešenje Upravnog suda 8 U 15826/10 (09) od 14.04.2011. godine i predmet vraća Upravnom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanim rešenjem Upravnog suda odbačena je tužba tužilje D.Ž. iz S. s., podneta protiv rešenja privremenog organa Opštine Vrbas broj 06.3-1/09- III/02 od 11.06.2009. godine, kojim se tužilja razrešava dužnosti načelnika Opštinske uprave Vrbas sa 11.06.2009. godine.

U zahtevu za preispitivanje pobijanog rešenja, pogrešno označenim kao zahtev za vanredno preispitivanje, podnosilac ističe da, ako osporeno rešenje nije upravni akt, Upravni sud je bio dužan da se oglasi nenadležnim za rešavanje u ovoj pravnoj stvari i da uputi tužioca na stvarno i mesno nadležni sud, u skladu sa Zakonom o parničnom postupku. Smatra da je Upravni sud pogrešno primenio odredbe člana 28. stav 1. tačka 2. i člana 6. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, kao i odredbe člana 198. Ustava Republike Srbije, odnosno odredbe člana 1, člana 2, člana 3. i člana 4. Zakona o upravnim sporovima. Ukazuje na to, da je osporeno rešenje upravni akt, jer ga je doneo privremeni organ Opštine Vrbas obavljajući poslove iz nadležnosti opštinskog veća. Predlaže da sud zahtev uvaži i preinači ili ukine pobijano rešenje Upravnog suda.

Opštinsko veće Opštine Vrbas, Autonomne pokrajine Vojvodine je dostavilo spise predmeta, ali ne i odgovor na zahtev.

Vrhovni kasacioni sud je o zahtevu odlučivao u ponovnom postupku, povodom odluke Ustavnog suda Už 373/12 od 16.04.2015. godine, kojom je usvojena ustavna žalba D.Ž. i utvrđeno je da su rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Uzp 304/11 od 25.11.2011. godine povređena prava podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje i na pravno sredstvo iz člana 32. stav 1. i člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije. Istom odlukom poništeno je rešenje Vrhovnog kasacionog suda Uzp 304/11 od 25.11.2011. godine i određeno da isti sud donese novu odluku o zahtevu podnositeljke ustavne žalbe za preispitivanje rešenja Upravnog suda od 14.04.2011. godine.

Rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Uzp 304/11 od 25.11.2011. godine odbačen je zahtev D.Ž. iz S. s. za preispitivanje rešenja Upravnog suda 8 U 15826/10 (2009) od 14.04.2011. godine.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijano rešenje u granicama zahteva u smislu odredbe člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je osnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijanog rešenja, osporeno rešenje od 11.06.2009. godine, kojim je tužilja razrešena dužnosti načelnika Opštinske uprave Vrbasa 11.06.2009. godine, nema karakter upravnog akta u smislu odredbe člana 6. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, jer postavljenje načelnika opštinske uprave, pa i njegovo razrešenje, ne predstavlja pojedinačni akt o izboru i imenovanju, odnosno razrešenju dužnosti lica u izbornom zvanju, zbog čega je protiv tog akta nedopušteno vođenje upravnog spora. Po oceni Upravnog suda, osporeno rešenje ne predstavlja ni akt iz člana 198. stav 2. Ustava Republike Srbije, čija se zakonitost preispituje u upravnom sporu, jer se ne radi o konačnom pojedinačnom aktu kojim je odlučeno o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu tužilje. Stoga je, primenom odredbe člana 28. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima, tužbu odbacio, kao nedozvoljenu.

Ocenjujući zakonitost pobijanog rešenja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je Upravni sud pobijanim rešenjem povredio pravila postupka na štetu podnosioca zahteva, kao i njeno pravo na pravično suđenje i na pravno sredstvo iz člana 32. stav 1. i člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.

Odredbom člana 15. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 125/04... 111/09), koji se shodno primenjuje na osnovu odredbe člana 74. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), je propisano da sud ocenjuje po službenoj dužnosti, odmah po prijemu tužbe, da li je nadležan i u kojem je sastavu nadležan na osnovu navoda u tužbi i na osnovu činjenica koje su sudu poznate.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije (''Službeni glasnik RS'' 98/06) je propisano da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Kako je Upravni sud, donoseći pobijano rešenje, ocenio da osporeno rešenje nije upravni akt, kao ni akt iz člana 198. stav 2. Ustava Republike Srbije, zbog čega je tužba u upravnom sporu nedozvoljena, pri čemu nije cenio da li je za odlučivanje o zakonitosti tužbom osporenog rešenja nadležan neki drugi sud, svojim rešenjem 8 U 15826/10 (09) od 14.04.2011. godine je povredio ustavno pravo tužilje na pravično suđenje, odnosno njeno pravo na pristup sudu, kao sastavni deo prava na pravično suđenje zajemčeno citiranom odredbom Ustava, a samim tim joj je povređeno i pravo na pravno sredstvo zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.

Sa iznetih razloga, nalazeći da su pobijanim rešenjem Upravnog suda povređena pravila postupka iz odredbe člana 28. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima, kao i Ustavom zajemčena prava tužilje na pravično suđenje i na pravno sredstvo, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 55. stav 2. i stav 3. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu presude i predmet vratio Upravnom sudu na ponovno odlučivanje, ukazujući Upravnom sudu na to, da je dužan da raspravi pitanja na koja mu je ukazano presudom ovog suda.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU dana 22.05.2015. godine, Uzp1 2/2015

Zapisničar,                                                                                                                             Predsednik veća – sudija,

Vesna Mraković,s.r.                                                                                                            Dragan Skoko,s.r.