Kzz 210/2023 čl. 441 st. 4 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 210/2023
09.03.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Nevenke Važić, Bate Cvetkovića i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Nikole Jasika, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 986/20 od 14.11.2022. godine i Kv 1062/22 od 10.01.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 09.03.2023. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Nikole Jasika, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 986/20 od 14.11.2022. godine i Kv 1062/22 od 10.01.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 986/20 od 14.11.2022. godine, u stavu prvom, utvrđena je visina troškova krivičnog postupka u predmetu K 986/20 u visini od 187.970,00 dinara. Stavom drugim, naloženo je okrivljenoj AA da u roku od 15 dana od pravnosnažnosti rešenja pod pretnjom prinudnog izvršenja na ime troškova krivičnog postupka plati sudu iznos od 10.000,00 dinara. Trećim stavom izreke rešenja delimično je usvojen zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka privatnog tužioca BB, pa je naloženo okrivljenoj da u roku od 15 dana od pravnosnažnosti rešenja pod pretnjom prinudnog izvršenja, istoj na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 177.970,00 dinara, uplatom na račun punomoćnika, advokata Slobodana Petkovića, na označeni broj tekućeg računa.

Rešenjem Osnovnog suda u Staroj Pazovi Kv 1062/22 od 10.01.2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba okrivljene AA izjavljena 01.12.2022. godine putem branioca, advokata Nikole Jasike protiv prvostepenog rešenja.

Iako branilac okrivljene AA, advokat Nikola Jasika navodi da zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi protiv pravnosnažnog drugostepenog rešenja, iz obrazloženja zahteva proizilazi da je isti podnet protiv oba nižestepena rešenja. Kao razlog podnošenja zahteva branilac navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, dok iz obrazloženja proizilazi da je isti podnet i zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev i preinači drugostepeno rešenje u pogledu visine dosuđenih troškova krivičnog postupka u smislu navoda zahteva i obaveže privatnog tužioca BB da okrivljenoj plati troškove sastava žalbe protiv prvostepenog rešenja i zahteva za zaštitu zakonitosti u ukupnom iznosu od 66.000,00 dinara ili da isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, je neosnovan.

U zahtevu se ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, navodima da je sud neosnovano privatnom tužiocu BB dosudio troškove krivičnog postupka na ime sastava podneska od 05.01.2022. godine, koji podnesak prema navodima branioca ne predstavlja neophodnu radnju privatnog tužioca u smislu nužnih troškova za vođenje krivičnog postupka, jer se ista tim podneskom samo izjasnila da nema primedbe na nalaz veštaka i da istog ne treba pozivati na glavni pretres, te da zbog kvara na vozilu nije čula izjavu svedoka VV.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Isti navodi zahteva bili su predmet razmatranja Osnovnog suda u Staroj Pazovi koji je postupao po žalbi branioca okrivljene izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja K 986/20 od 14.11.2022. godine. Drugostepeni sud je ove navode ocenio neosnovanim i o tome na drugoj strani u trećem stavu drugostepenog rešenja izneo u svemu jasne, detaljne i argumentovane razloge, nalazeći da se predmetnim podneskom od 05.01.2022. godine, ukazuje na činjenice koje govore u prilog privatne krivične tužbe i predlaže izvođenje dokaza koji je sud u daljem toku postupka usvojio – da se pozove svedok VV radi suočenja sa privatnim tužiocem, koje razloge Vrhovni kasacioni sud prihvata kao pravilne, te, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na ove razloge i upućuje.

Pored ovoga, branilac u zahtevu navodi da je privatni tužilac preko punomoćnika zahtevom za naknadu troškova krivičnog postupka, pored ostalog tražila naknadu za troškove prevoza punomoćnika sopstvenim vozilom samo na relaciji Inđija – Stara Pazova, a sud joj je dosudio troškove prevoza i na relaciji Stara Pazova – Inđija, koji zahtevom nije tražen. Na taj način, prema stavu branioca, sud je prekoračio ovlašćenja, jer nije bio ovlašćen da privatnom tužiocu dosudi veći iznos troškova krivičnog postupka od onoga koji je zahtevom punomoćnika privatnog tužioca tražen. I ovi navodi branioca predstavljaju povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, a ne bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, kako to navodi branilac okrivljene u podnetom zahtevu.

Iz spisa predmeta proizilazi da je privatni tužilac BB putem punomoćnika, dana 21.09.2022. godine podnela zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka, kojim je traženo da sud obaveže okrivljenu AA da joj plati iznos od 204.920,00 dinara, na ime procesnih radnji preduzetih tokom postupka od strane njenog punomoćnika, a koje radnje su u zahtevu taksativno i precizno opredeljene, a među kojima je i prevoz punomoćnika sopstvenim vozilom u 6 navrata, na relaciji Inđija – Stara Pazova u iznosu od 7.200,00 dinara.

Odlučujući o troškovima krivičnog postupka, prvostepeni sud je utvrdio da je podneti zahtev delimično osnovan i privatnom tužiocu dosudio troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 177.970,00 dinara, detaljno navodeći za koje radnje punomoćnika, privatnom tužiocu pripadaju troškovi postupka i u kom iznosu, dok je isti odbio za iznos od 26.950,00 dinara. Privatnom tužiocu je ovim rešenjem, koje je u svemu potvrđeno drugostepenim rešenjem, pored ostalog, dosuđen iznos od 6.000,00 dinara na ime troškova prevoza punomoćnika sopstvenim vozilom, u 5 navrata, na relaciji Inđija – Stara Pazova.

Kako je zahtevom za naknadu troškova krivičnog postupka na ime prevoza punomoćnika sopstvenim vozilom na relaciji Inđija – Stara Pazova, privatnom tužiocu dosuđen iznos od 6.000,00 dinara umesto traženih 7.200,00 dinara, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da suprotno navodima branioca okrivljene, privatnom tužiocu nije dosuđen veći iznos ovih troškova, od onog koji je zahtevom tražen i koji joj po zakonu pripada, obzirom da troškovi prevoza advokata od sedišta kancelarije do sedišta suda pred kojim je preduzimao radnje, podrazumevaju kako troškove dolaska u sud, tako i troškove povratka advokata u advokatsku kancelariju, bez obzira na to da li je to u zahtevu za naknadu troškova krivičnog postupka, precizno navedeno.

Shodno iznetom, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima branilac okrivljene ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP.

Preostalim navodima podnetog zahteva branilac okrivljene, sopstvenim tumačenjem odredaba Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, osporava činjenična utvrđenja suda u pogledu načina obračuna i visine dosuđenih troškova za prevoz privatnog tužioca na relaciji Stara Pazova - Inđija, što predstavlja činjenično, a ne pravno pitanje, odnosno povredu člana 440. ZKP, koja u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, pa se u ove navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud nije upuštao.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Svetlana Tomić Jokić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić