
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 73/2026
03.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Jasmine Vasović i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nebojše Jančića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani K 437/22 od 17.12.2024. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 32/25 od 29.07.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 03.02.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nebojše Jančića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani K 437/22 od 17.12.2024. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 32/25 od 29.07.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani K 437/22 od 17.12.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajnju od osam meseci, koju će izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, a po pravnosnažnosti presude, uz upozorenja da ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, kao i da će sud ukoliko jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, odrediti da ostatak kazne zatovra izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora, kao i na novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od tri meseca od pravnosnažnosti presude i upozoren da će se ista ukoliko je ne plati u navedenom roku, zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati oštećenom BB iznos od 20.400,00 dinara, a sudu na ime paušala iznos od 7.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Smederevu Kž1 32/25 od 29.07.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog AA, podneta preko branioca, a prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Nebojša Jančić, zbog povrede krivičnog zakona, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev kao osnovan i ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili preinači pobijane presude ili utvrdi povredu zakona.
Vrhovni sud je u sednici veća održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tač. 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, dok su stavom 4. navedenog člana propisani uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i to takstativnim nabrajanjem povreda zakona (član 74., član 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tač. 1), člana 439. tač.1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4.), koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom.
Branilac kao razlog podnošenja zahteva ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona koja, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, već navodi da je tužilaštvo protiv okrivljenog trebalo da vodi jedinstven krivični postupak zbog produženog krivičnog dela iz člana 61. KZ, a ne da pokreće i vodi dva odvojena krivična postupka. Naime, branilac ističe u zahtevu da pored ovog krivičnog postupka, za isti događaj okrivljenom sudi drugi sud protiv drugog oštećenog, a radi se o istovrsnom događaju sa dvoje različitih oštećenih lica. Dalje, branilac citira definiciju produženog krivičnog dela iz člana 61. KZ, kao i delove izreke i izvodi sopstveni zaključak da kako se radi o krivičnom delu prevara, koja je krivično delo protiv imovine, trebalo je okrivljenom suditi u jedinstvenom postupku i doneti jednu kaznu – uslovnu osudu. Pored toga, branilac ističe i sumnju u potpis sudije - predsednika drugostepenog veća na odluci, te ističe da je okrivljeni nevin i da nije trebalo da bude osuđen. Iz svega navedenog odbrana izvodi zaključak da sud nije pravilno utvrdio sve okolnosti slučaja i činjenično stanje, na koji način daje sopstveno tumačenje utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih dokaza, suprotno oceni, činjeničnim utvrđenima i zaključcima nižestepenih sudova i ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno na povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Imajući u vidu da povrede zakona na koje ukazuje odbrana iz člana 440. ZKP, kao i člana 61. ZKP, ne predstavljaju zakonske razloge u okviru povreda pobrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno okrivljenom preko branioca, to je isti ocenjen kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić,s.r. Miroljub Tomić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
