Rev 2013/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2013/2025
19.02.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Jasmine Simovića i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Bora Ristić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Vranja, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo u Vranju, radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1347/24 od 25.10.2024. godine, na sednici održanoj 19.02.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1347/24 od 25.10.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1347/24 od 25.10.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 737/24 od 15.07.2024. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je povučena tužba u delu da se obaveže tuženi Grad Vranje da kao investitor projekta tužiocu izgradi kanalizacionu mrežu do porodične kuće u selu Tibužde u roku od šest meseci od pravnosnažnosti presude. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu solidarno sa tuženim MZ Tibužde – Centralnim režijskim odborom za izgradnju kanalizacione mreže u odnosu na koga je doneta pravnosnažna presuda Osnovnog suda u Vranju P 2042/17 od 25.03.2019. godine isplati iznos od 20.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 24.02.2010. godine do konačne isplate i iznos od 56.420,00 dinara sa zakonskom kamatom počev od 28.12.2012. godine do konačne isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu solidarno sa tuženim MZ Tibužde naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63.284,00 dinara, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 172.005,00 godine, sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos troškova od 235.289,00 dinara od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1347/24 od 25.10.2024. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda i odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava (posebna revizija).

Iz navedenog proizilazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. tog zakona. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmatre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom odlučeno je o obavezi tuženog Grada Vranja da tužiocu solidarno sa tuženom MZ Tibužde isplati utužene novčane iznose, po osnovu sticanja bez osnova, u činjenično-pravnoj situaciji da je Grad Vranje, osnivač Mesne zajednice Tibužde, koja se po zakonu i Odluci o osnivanju finansira iz gradskog budžeta, da je tužilac zaključio ugovor o izgradnji kanalizacione mreže sa Mesnom zajednicom Tibužde, da je uplatio novčana sredstva za izgradnju kanalizacione mreže i priključenje svog objekta na mrežu, da domaćinstvo tužioca nije prikačeno na kanalizacionu mrežu jer ista nije ni izgrađena, te da je račun mesne zajednice Tibužde duže vreme u blokadi. Pobijanom presudom nije odstupljeno od sudske prakse po pitanju solidarne odgovornosti tuženog grada kao osnivača mesne zajednice sa stanovišta odredbe člana 14. stav 1. i 3. Zakona o stečaju, koja se aktivira u slučaju kada su ispunjeni zakonski uslovi za otvaranje stečajnog postupka, ali se taj postupak ne može sprovesti jer je zakonom isključena mogućnost otvaranja i vođenja stečajnog postupka protiv pravnog lica čiji je osnivač Jedinica lokalne samouprave, a koje se isključivo ili pretežno finansira iz budžeta Jedinice lokalne samouprave.

Imajući u vidu razloge na kojima su zasnovane presude nižestepenih sudova, kao i navode iznete u reviziji, po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbama člana 468. stavova 1. i 4. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, kao i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2).

Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi radi sticanja bez osnova podneta je 28.08.2017. godine. Vrednost predmeta spora je 76.620,00 dinara i postupak je vođen po pravilima o sporu male vrednosti.

Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tuženog nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković