
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 165/2026
24.02.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Svetlane Tomić Jokić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednost javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Ivana Gvozdenca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 851/24 od 02.04.2024. godine i Kž3-6/25 od 03.11.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 24.02.2026. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Gvozdenca, podnet protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 851/24 od 02.04.2024. godine i Kž3-6/25 od 03.11.2025. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu K 508/2018 od 01.10.2024. godine okrivljeni AA oslobođen je optužbe na osnovu člana 423. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku da je izvršio krivično delo teško delo protiv bezbednost javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. Krivičnog zakonika u vezi krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i na osnovu člana 265. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku određeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 851/24 od 02.04.2024. godine, usvojena je žalba Osnovnog javnog tužilaštva u Novom Sadu i presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 508/2018 od 01.10.2024. godine je preinačena tako što je Apelacioni sud u Novom Sadu okrivljenog AA oglasio krivim da je izvršio krivično delo teško delo protiv bezbednost javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i istovremeno odredio da će se kazna izvršiti u prostorijama u kojima okrivljeni stanuje bez primene mere elektronskog nadzora, s tim da prostorije u kojima stanuje okrivljeni ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izvrši u zavodu za izvršenje kazne zatvora. Istom presudom, okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 godine i isti je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž3-6/25 od 03.11.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 851/24 od 02.04.2024. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih osuđujućih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Ivan Gvozdenac, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) i člana 439. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud podneti zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji, pobijane presude ukine i spise predmeta vrati na ponovno odlučivanje Apelacionom sudu u Novom Sadu ili da pobijane presude preinači tako da okrivljenog, na osnovu odredbe člana 423. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je, na osnovu člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažne odluke protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.
U podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog navodi da je pobijanim odlukama učinjena povreda objektivnog identiteta optužbe, s obzirom da je Apelacioni sud u Novom Sadu izvršio izmenu optužnog akta, tako što je umesto blanketne norme iz odredbe člana 47. stav 1. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, uneo blanketnu normu iz odredbe člana 47. stav 3. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima i time povredio objektivni identitet optužbe i učinio povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.
Ovako iznete navode branioca okrivljenog Vrhovni sud je ocenio kao neosnovane, a kako su iste već bile predmet ocene Apelacionog suda u Novom Sadu u odluci Kž3-6/25 od 03.11.2025. godine, s obzirom da je te navode branilac isticao u podnetoj žalbi na drugostepenu presudu, o čemu je sud na strani 3. pasus 2, 3, 4. i 5. obrazloženja presude dao dovoljne i jasne razloge, koje ovaj sud prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na iste upućuje.
U preostalom delu podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti branilac navodi da je pobijanim odlukama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. stav 1. tačka 2) ZKP, koja predstavlja zakonom propisan razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka. Međutim, prilikom obrazlaganja ovako označene povrede branilac navodi da je sud pogrešno primenio odredbe Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima usled neprimenjivanja Pravilnika o saobraćajnoj signalizaciji, koji je važio u trenutku saobraćajne nesreće 2018. godine, te na osnovu sopstvenih činjeničnih zaključaka izvlači zaključak o postojanju potrebe primene Pravilnika o saobraćajnoj signalizaciji, čime suštinski ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i učinjenu povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako odredbom članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 440. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4) ZKP odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
