
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 535/2026
26.05.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Vuković, predsednika veća, Jasmine Vasović, Slobodana Velisavljevića, Bojane Paunović i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 5. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Bojića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu Poi br. 1/25 od 22.09.2025. godine i Kv br. 4138/25 od 03.02.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 26.05.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Bojića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu Poi br. 1/25 od 22.09.2025. godine i Kv br. 4138/25 od 03.02.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Beogradu Poi br. 1/25 od 22.09.2025. godine, produžena je mera privremenog oduzimanja imovine koja je prema okrivljenom AA određena rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Poi Po1 3/22 od 30.01.2023. godine, pravnosnažnim dana 11.04.2023. godine.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu Kv br. 4138/25 od 03.02.2026. godine, odbijena je kao neosnovana žalba punomoćnika okrivljenog AA, advokata Miroslava Bojića, izjavljena protiv rešenja sudije za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu Poi br. 1/25 od 22.09.2025. godine.
Branilac okrivljenog AA, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti kojim, iako navodi da pobija samo drugostepeno rešenje, suštinski pobija oba pravnosnažna rešenja, a zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi člana 485. stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud podneti zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji i drugostepeno rešenje ukine.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne odluke protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti osvrće se na donošenje pobijanih rešenja i činjenicu da je mera prestala, da se ista nije mogla produžiti već iznova odrediti, da Tužilaštvo za organizovani kriminal nije pružilo dokaze o postojanju opasnosti ili opravdane sumnje da bi AA, do konačne odluke suda o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, mogao raspolagati imovinom i tako otežati ili onemogućiti njeno kasnije oduzimanje. Sud, po navodima branioca, nije naveo vremensku i stvarnu povezanost imovine koja je predmet oduzimanja i konkretnog krivičnog dela, jer je znatno pre izvršenja krivičnog dela pribavljena imovina, a nije pribavio ni podatak o radno-pravnom statusu roditelja vlasnika imovine u Nemačkoj, koji su dugo radili – privređivali u Nemačkoj, gde su imali visoka mesečna primanja, a kojim svim navodima branilac ukazuje da je nepravilna odluka suda jer nisu pravilno utvrđene sve činjenice koje su od značaja prilikom donošenja odluke o privremenom oduzimanju imovine, čime suštinski ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i učinjenu povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Dalje, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac navodi da drugostepeno rešenje u svojim razlozima ne sadrži osvrt na žalbeni navod u pogledu verovatnoće da bi kasnije oduzimanje bilo otežano ili onemogućeno, kojim navodima ukazuje da je pobijanim rešenjem učinjena povreda zakona iz člana 460. ZKP.
Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 440. i 460. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.
Iz napred navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Tatjana Vuković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
