Rev2 2659/2023 3.5.15.4.8

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2659/2023
29.11.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milić Milić, advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ d.o.o. ..., koga zastupa punomoćnik Ljubica Tomić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2867/22 od 04.11.2022. godine, u sednici održanoj 29.11.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2867/22 od 04.11.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 470/20 od 21.02.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog bez broja od 03.06.2020. godine i obaveže tuženi da tužilji isplati 12 zarada u visini poslednje zarade koja je isplaćena u mesecu koji je prethodio otkazu ugovora o radu. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 151.200,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2867/22 od 04.11.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je podnela odgovor na reviziju sa zahtevom za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Ispitujući pravilnost pobijene presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Bez uticaja su revizijski navodi da je u postupku pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP, s obzirom na to da je drugostepeni sud odlučivao na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenom postupku, a bitna povreda postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP nije propisana kao revizijski razlog u smislu člana 407. stav 1. tačka 2. tog zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod tuženog po osnovu ugovora o radu zaključenog 15.01.2016. godine i aneksa ugovora o radu od 29.10.2019. godine kojim je raspoređena na poslove „ menadžer opšte administracije“ u odeljenju „opšta administracija“ sve do 03.06.2020. godine, kada joj je rešenjem tuženog, prestao radni odnos kao tehnološkom višku zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova na koje je raspoređena usled ekonomskih i organizacionih promena uz isplatu otpremnine. U vreme donošenja osporenog rešenja tužilja se nalazila na plaćenom odsustvu, pa joj je isto dostavljeno poštom. Tuženi je 22.05.2020. godine doneo Odluku o promeni Pravilnika o unutrašnjoj sistematizaciji i organizaciji poslova na osnovu koje je VV prema ranije datom ovlašćenju, ovlašćen da sprovede promenu postojećeg Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova od 27.04.2020.godine. Tuženi je 25.05.2020. godine doneo novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova kojim je u okviru sektora Generalno rukovodstvo ukinuto celokupno odeljenje „opšta administracija“ i radno mesto „ menadžer opšte administracije“ na kojem je zaposlen jedan izvršilac. Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova skinut je sa oglasne table 03.06.2020. godine. Ovim Pravilnikom ukinuto je radno mesto tužilje. Utvrđeno je da je deo poslova koje je tužilja obavljala raspoređen na druge zaposlene kod poslodavca iz sektora „Ljudski resursi “, „Nabavka“ i „Upravljanje objektom“, a deo poslova u potpunosti je ukinut s obzirom da nije postojala potreba za njihovim daljim obavljanjem kod poslodavca, kao i da nije postojala mogućnost da se tužilji u okviru postojeće organizacije kod tuženog ponudi drugi odgovarajući posao. Rešenjem Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja od 26.06.2020. godine odbijen je zahtev tužilje za odlaganje izvršenja rešenja o otkazu ugovora o radu do donošenja pravnosnažne presude, jer nije utvrđeno da su prava zaposlene- tužilje očigledno povređena. Žalba tužilje je odbijena rešenjem od 26.06.2020. godine. Rešenje o otkazu ugovora o radu od 03.06.2020. godine, potpisao je menadžer sektora za ljudske resurse VV, na osnovu pismenog ovlašćenja direktora od 06.03.2020. godine.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom odredbe člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, odbili tužbeni zahtev za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu, kao i zahtev za naknadu štete u visini 12 zarada .

Odredbom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05 ...95/18), propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

Ispitujući zakonitost rešenja o otkazu ugovora o radu, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je nastao otkazni razlog iz citirane odredbe člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu. Tuženi je pre donošenja rešenja koje je predmet spora doneo Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova kojim je radno mesto tužilje ukinuto. Tuženi kao poslodavac nije imao mogućnosti da tužilju premesti na druge poslove. Rešenje koje je predmet spora je potpisalo ovlašćeno lice, tužilji je isplaćena otpremnina, pa je tužilji zakonito otkazan ugovor o radu, zbog prestanka potrebe za njenim radom. Pored toga, tužilja nije uspela ni u upravnom postupku po zahtevu za odlaganje od izvršenja pobijanog rešenja, pa nisu osnovani navodi revizije da je u konkretnom slučaju zloupotrebljen otkazni razlog zbog koga je tužilji pobijanim rešenjem prestao radni odnos.

Suprotno navodima revizije, kojima se ukazuje da nije prestala potreba za radom tužilje jer su poslove koje je ona obavljala ( nakon ukidanja njenog radnog mesta) nastavili da rade drugi zaposleni, pravo je tuženog kao poslodavca da u cilju racionalizacije i uštede u poslovanju sam kreira i organizuje proces rada i odredi način na koji će se obavljati pojedini poslovi, pa i poveravanjem pojedinih poslova iz opisa predhodno postojećeg radnog mesta, drugim zaposlenima u okviru drugih radnih mesta. Takvo preraspoređivanje poslova ne znači da radno mesto na kome je tužilja bila zaposlena nije ukinuto. Pitanje nastupanja tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena, koje su uslovile prestanak potrebe za radom zaposlenih, organizacija poslovanja, broj i struktura zaposlenih koji su potrebni poslodavcu za uspešno poslovanje, odnosno struktura i broj zaposlenih za čijim je radom prestala potreba, su u domenu ekonomske politike poslodavca, koja ne može biti predmet ocene u sudskom postupku za zaštitu prava zaposlenih za čijim je radom prestala potreba. Sud u radnom sporu preispituje samo zakonitost sprovedenog postupka utvrđivanja viška zaposlenih i donošenja rešenja po tom osnovu. Poslovna organizacija je u isključivoj nadležnosti poslodavca, odnosno on ima pravo da organizuje poslovanje na način koji smatra najboljim, pa i posredstvom ukidanja pojedinih poslova i njihovog brisanja iz pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova.U postupku pred nižestepenim sudovima je utvrđeno da nije bilo mogućnosti za premeštaj tužilje na druge poslove, pa je pravilan zaključak nižestepenih sudova da nije osnovan zahtev tužilje za poništaj otkaza ugovora o radu.

Kako je radni odnos tužilji zakonito prestao, to nije ispunjen uslov propisan odredbom člana 191. stav 1. Zakona o radu za naknadu štete u traženom iznosu od 12 zarada.

Pravilno je doneta odluka o troškovima postupka na osnovu člana 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Predmet ocene revizijskog suda nisu bili navodi u reviziji u kojima se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje, jer to nije dozvoljeno prema članu 407. stav 2. ZPP.

Kako se revizijom ponavljaju žalbeni razlozi koji su bili predmet pravilne i potpune ocene drugostepenog suda, na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je odbio zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju, s obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu člana 154. stav 1. ZPP, zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković