
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3086/2024
19.03.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Crnomarković, advokat iz ..., protiv tuženog Instituta za nuklearne nauke „Vinča“, čiji je punomoćnik Ivan Ivanović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1402/24 od 19.06.2024. godine, u sednici održanoj 19.03.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1402/24 od 19.06.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 207/23 od 17.10.2023. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P1 207/23 od 26.12.2023. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužilja u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog počev od ...2012. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilju vrati na rad. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da sa tužiljom zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme počev od 01.08.2012. godine. Stavom četvrtim izreke, odbačena je tužba u delu tužbenog zahteva da se obaveže tuženi da tužilju rasporedi na poslove koji po vrsti i stepenu stručne spreme odgovaraju poslovima ... saradnika za ispitivanje ... Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 591.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom šestim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1402/24 od 19.06.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 207/23 od 17.10.2023. godine, ispravljena rešenjem istog suda P1 207/23 od 26.12.2023. godine, u stavu prvom, drugom i trećem izreke i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je tužilja u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog počev od 01.08.2012. godine i da se obaveže tuženi da tužilju vrati na rad i sa tužiljom zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme počev od ...2012. godine. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu petom i šestom izreke presude prvostepenog suda P1 207/23 od 17.10.2023. godine, ispravljena rešenjem istog suda P1 207/23 od 26.12.2023. godine i odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 591.750,00 dinara i obavezana tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 283.875,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate u roku od 15 dana od prijema prepisa presude. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove postupka po žalbi u iznosu od 49.500,00 dinara u roku od 15 dana od prijema prepisa presude. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) i utvrdio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, niti je učinjena neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je po osnovu tri ugovora o delu stupila na rad kod tuženog počev od ...2012. do ...2014. godine radi obavljanja poslova ... na graničnom prelazu ... i ... Nakon toga, po osnovnu više sukcesivno zaključenih ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova počev od ...2014. godine obavljala je iste poslove neprekidno do 31.12.2020. godine koji su bili sistematizovani aktom o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tuženog. Sve vreme tužilja je obavljala istu vrstu poslova kao i drugi ... saradnici koji su zaposleni na neodređeno vreme kod tuženog i u istom obimu.
Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju prvostepeni sud je sa pozivom na odredbu čl. 31, 32, 197. i 199. Zakona o radu ocenio da je tužilja bila u radnom odnosu kod tuženog u periodu od ...2012. do 31.12.2020. godine po osnovu sukcesivno zaključivanih ugovora o radu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima. Posao je obavljala u kontinuitetu i sve vreme je obavljala iste poslove. Shodno tome stekli su se uslovi da joj radni odnos na određeno preraste na radni odnos na neodređeno vreme počev od ...2012. godine pa je usvojio tužbeni zahtev izuzev u delu zahteva koji se odnosi na raspoređivanje tužilje na poslove stručne spreme koji odgovaraju poslovima ... saradnika za ... u kojem delu je tužbu u tom delu zahteva odbacio.
Drugostepeni sud nije prihvatio ovakvu pravnu argumentaciju prvostepenog suda. Zaključuje da je prvostepeni sud izgubio iz vida da u ovom slučaju mora da se primeni Zakon o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“, broj 108/13). Članom 27e stav 34. naznačenog zakona propisano je da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2015. godine. Kasnijim izmenama te odredbe ova zabrana je produžavana do isteka svake sledeće kalendarske godine. Samo izuzetno od ove zabrane radni odnos sa novim licima mogao se zasnovati uz saglasnost tela Vlade na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva (član 27e stav 35). Odredbe Zakona o budžetskom sistemu su odredbe posebnog zakona u odnosu na odredbe Zakona o radu i predstavljaju lex specialis shodno odredbi člana 105. Zakona o budžetskom sistemu. Prvostepeni sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtevu tužilje nije imao u vidu naznačenu odredbu koje imaju prednost u primeni u odnosu na član 37. Zakona o radu, pa je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev kao neosnovan.
Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio materijalno pravo.
Naime, stoji činjenica da je odredbom člana 37. Zakona o radu, propisano u kojim slučajevima rad na određeno vreme može prerasti u rad na neodređeno vreme. Rad tužilje po ugovorima o delu koji su trajali do 31.12.2013. godine ne može se tretirati kao rad iz radnog odnosa jer nisu zaključeni ugovori o radu u smislu odredbi Zakona o radu. Dana 01.01.2014. godine tužilja je sa tuženim zaključila ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova (kasnije je sledilo više takvih ugovora). Do dana 01.03.2014. godine kada su stupile na snagu izmene i dopune Zakona o budžetskom sistemu, nisu bili ispunjeni uslovi predviđeni članom 197. Zakona o radu da bi se moglo smatrati da je radni odnos tužilje prerastao u radni odnos na neodređeno vreme. Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“, broj 108/13) propisano je da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa drugim licima radi popunjavanja slobodnih odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2015. godine (član 27e stav 34), a kasnijim izmenama te odredba zabrana je produžavana do isteka svake sledeće kalendarske godine. Izuzetno od ove zabrane radni odnos sa novim licima mogao se zasnivati uz saglasnost Vlade na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva (član 27e stav 35). Odredbom člana 105. Zakona o budžetskom sistemu propisano je da ako su odredbe drugih zakona odnosno propisa u suprotnosti sa tim zakonom, primenjuju se odredbe tog zakona. Stoga je drugostepeni sud pravilno postupio kada je primenio naznačene odredbe i preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužilje kao neosnovan.
Navodima iz revizije ne dovodi se u sumnju pravilnost pobijane odluke. Neprihvatljivo je stanovište izneto u reviziji da se ovakvim tumačenjem Zakona o budžetskom sistemu narušava odredba člana 60. Ustava Republike Srbije, a ovo iz razloga što odredbe Ustava regulišu načela i predstavljaju opšte norme čija se primena dalje razrađuje posebnim zakonskim propisima. Određenim zakonskim propisima mogu biti suspendovane određene odredbe drugih zakonskih propisa, a koji pripadaju zakonima istog ranga u pogledu važnosti, što je i ovde slučaj jer Zakon o budžetskom sistemu u paraleli sa Zakonom o radu predstavlja zakon opšteg karaktera, ali s obzirom da Zakon o budžetskom sistemu sadrži posebnu normu kao lex specialis, to je ista morala biti primenjena pod uslovima kojima je propisano.
Shodno napred iznetom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković