Rev 9574/2024 3.19.1.26.1.4; 3.1.1.15

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9574/2024
26.12.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Đurica i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Damir Perić, advokat u ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2427/23 od 16.11.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 26.12.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2427/23 od 16.11.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2427/23 od 16.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 54108/2021 od 05.06.2023. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje, stavom drugim usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je u stavu trećem izreke obavezan tuženi da tužiocu isplati novčani iznos od ukupno 2.241.200,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.06.2023. godine, kao dana presuđenja do konačne isplate, na ime naknade za faktički eksproprisane nepokretnosti parc br. .. površine 2 a 6 m2 i .. površine 2 a 25 m2, upisane u LN .. k.o. Sremska Kamenica, koje predstavljaju sastavni deo ulice u Sremskoj Kamenici, naselje Čardak. U stavu četvrtom izreke utvrđeno je da je tuženi nosilac javne svojine na navedenim parcelama, pa se obavezuje da u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti ove presude o svom trošku izvrši pred RGZ SKN Novi Sad Š upis prava svog vlasništva javne svojine na nepokretnostima, što je tužilac dužan priznati i trpeti. U stavu petom izreke obavezan je tuženi da tužiocu na ime pribavljanja pisane dokumentacije za potrebe ovog postupka isplati iznos od 10.615,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 05.06.2023. godine kao dana presuđenja do isplate. U stavu šestom izreke obavezan je tuženi da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 301.275,00 dinara sa zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2427/23 od 16.11.2023. godine, delimično je preinačena prvostepena presuda tako što je odbijen zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 10.615,00 dinara (za pribavljanje pismene dokumentacije) počev od 05.06.2023. godine do dana izvršnosti presude, dok je u preostalom pobijanom delu žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/11...10/23 – dr. zakon), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Predmet tražene pravne zaštite je naknada za faktičku eksproprijaciju tužiočevih parcela bliže opisanih u izreci prvostepene presude. Nižestepeni sudovi su utvrdili da su prema planskoj dokumentaciji predmetne parcele namenjene za javnu saobraćajnu površinu na terenu nepodesnom za gradnju. Parcele su privedene nameni i predstavljaju ulicu u Sremskoj Kamenici naselje Čardak, saobraćajno su opremljene asfaltnim i tucaničkim kolovozom i komunalno su opremljene. Veštačenjem je utvrđeno da tržišna vrednost predmetnih parcela iznosi 5.200,00 dinara/m², te da tužilac nije dobio naknadu za sporne parcele, a deposediran je sa istih. Iz navedenih razloga, nižestepeni sudovi su tužiocu na ime naknade za faktičku eksproprijaciju tužiocu dosudili ukupan iznos od 2.241.200,00 dinara sa zateznom kamatom, kao i iznos troškova koje je tužilac imao radi ostvarenja svog prava (troškovi za pribavljanje informacije o lokaciji i troškovi pribavljanja urbanističke informacije o lokaciji).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Pobijana odluka doneta je primenom odredbe člana 58. stav 1. i 2. Ustava Republike Srbije, člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 10. stav 2. Zakona o javnoj svojini i ne odstupa od sudske prakse u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu. Navodima revizije tuženi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade za faktičku eksproprijaciju tužilac je podneo 03.11.2020. godine, a vrednost predmeta spora pobijenog dela iznosi 2.241.000,00 dinara, što predstavlja protivvrednost od 19.062,49 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi zakonom propisani cenzus od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud zaključuje da revizija tuženog nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković