Rev 1356/2025 3.1.2.7.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1356/2025
11.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... br. .., čiji su punomoćnici Đina Nemčević i Mladen Sikimić, advokati iz ...,, protiv tuženog grada Novog Sada, čiji je zakonski zastupnik Gradsko pravobranilaštvo grada Novog Sada, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2832/24 od 03.10.2024. godine, u sednici održanoj 11.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2832/24 od 03.10.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2832/24 od 03.10.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 9816/23 od 28.05.2024. godine, stavom prvim i drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje, pa je obavezan tuženi da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati i to: na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 300.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 200.000,00 dinara, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 200.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 200.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.05.2024. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi materijalnu štetu u iznosu od 3.057,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.09.2021. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 207.537,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2832/24 od 03.10.2024. godine, stavom prvim izreke, žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postuka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nižestepeni sudovi su o zahtevu tužilje za naknadu nematerijalne i materijalne štete odlučili na osnovu konkretne činjenične podloge od značaja za ocenu postojanja odgovornosti za štetu od opasne stvari kakav je stan u kome izbije požar, za koju odgovara imalac opasne stvari. Bitna pitanja za postojanje objektivne odgovornosti imaoca opasne stvari (da u kategoriju imalaca ulazi i vlasnik, ustanovljena pretpostavka uzročnosti, te uslovi za isključenje odgovornosti) dovoljno su raspravljena u sudskoj praksi, pa nema ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse niti za novim tumačenjem prava. Osim toga, bitne povrede odredaba parničnog postupka ne predstavljaju dozvoljen revizijski razlog.

Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Tužba u ovoj parnici podneta je 17.11.2023. godine i preinačena je podneskom od 11.03.2024. godine, tako što je tužilja svoj zahtev za naknadu materijalne i nematerijalne štete opredelila u iznosu od 903.057,00 dinara, o kom zahtevu su nižestepeni sudovi odlučili usvajanjem u celini ovakavog zahteva.

Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković