R4 g 20/2020 1.6.6.7; pravni lekovi za ubrzanje postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R4 g 20/2020
15.09.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, i to sudija Branislav Bosiljković, određen Godišnjim rasporedom poslova u skladu sa članom 7. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, u postupku po prigovoru predlagača AA iz ..., ulica ... broj ..., čiji je punomoćnik Kosta Milić, advokat iz ..., ulica ... broj ..., radi ubrzanja postupka, nakon ispitnog postupka doneo je dana 15.09.2020. godine sledeće

R E Š E NJ E

USVAJA SE prigovor predlagača AA iz ... za ubrzanje postupka i UTVRĐUJE da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Vrhovnog kasacionog suda Rev 583/2018.

NALAŽE SE sudiji izvestiocu da u roku od 30 dana od prijema ovog rešenja okonča postupak po reviziji u predmetu Vrhovnog kasacionog suda Rev 583/2018 i da potom, u roku od 15 dana, obavesti donosioca rešenja o preduzetim merama.

OBAVEZUJE SE Republika Srbija da predlagaču nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.000,00 dinara u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je 21.07.2020. godine podnela prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Vrhovnog kasacionog suda Rev 583/2018. U prigovoru je navela da je protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1618/2017 od 23.08.2017. godine izjavila reviziju i da o reviziji nije odlučeno ni po proteku roka od dve i po godine od dostavljanja predmeta Vrhovnom kasacionom sudu. Zbog toga predlagač smatra da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavom Republike Srbije i Zakonom o parničnom postupku. Predložila je da se, imajući u vidu njenu životnu dob (u novembru ove godine navršiće ...-u godinu života), pogoršano zdravstveno stanje i teško imovno stanje, njen prigovor usvoji - utvrdi povreda prava na suđenje u razumnom roku u označenom predmetu Vrhovnog kasacionog suda i naloži okončanje tog postupka najkasnije u roku od 30 dana od dostavljanja rešenja o prigovoru. Troškove postupka za sastav prigovora je tražila.

Odlučujući o prigovoru, na osnovu članova 7. stav 2, 9, 10. i 11. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je prigovor osnovan.

Nakon sprovedenog ispitnog postupka - uvida u spise predmeta Rev 583/2018, utvrđene su činjenice koje su bitne za odluku o prigovoru:

Postupak u ovom sporu započet je po službenoj dužnosti tako što je Uprava za imovinskopravne poslove Grada Novog Sada, nakon neuspešnog sporazumnog određivanja naknade, Osnovnom sudu u Novom Sadu dostavila 28.05.2012. godine spis upravnog organa radi utvrđivanja naknade za nepokretnost deeksproprisanu pravnosnažnim rešenjem Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice br. 101-465-21/2009 od 17.08.2011. godine. Navedenim rešenjem usvojen je zahtev AA i poništeno pravnosnažno rešenje Opštinskog sekretarijata za opštu upravu Uprave za imovinskopravne poslove Opštine Novi Sad br. 10.463/30-75 od 02.04.1975. godine o eksproprijaciji zemljišta u korist Opštine Novi Sad.

Predmet je zaveden pod brojem R1 170/12. O naknadi je odlučeno rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu R1 170/12 od 09.09.2013. godine. Donošenju navedenog rešenja prethodio je postupak u kojem je bilo zakazano četiri ročišta: 06.06.2012. godine (održano i odloženo na zahtev zastupnika protivnika predlagača radi upoznavanja sa zahtevom predlagača iz podneska koji mu je predat na tom ročištu), 20.03.2013. godine (održano i odloženo), 22.05.2013. godine (održano i odloženo na zahtev obe stranke radi izjašnjenja o nalazu veštaka) i 09.09.2013. godine.

Prepis navedenog rešenja dostavljen je punomoćniku predlagača 06.11.2013. godine i zastupniku protivnika predlagača 04.11.2013. godine. Protivnik predlagača je izjavio žalbu 13.11.2013. godine a predlagač je 21.11.2013. godine dala odgovor na žalbu. Predmet je otpravljen drugostepenom sudu 17.12.2013. godine. Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu Gž 4683/13 od 22.01.2014. godine ukinuto je rešenje Osnovnog suda u Novom Sadu R1 170/12 od 09.09.2013. godine i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak. Predmet je, sa drugostepenim rešenjem, primljen u prvostepeni sud 18.02.2014. godine i zaveden pod brojem R1 18/2014.

U ponovnom postupku naknada je određena rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu R1 18/2014 od 16.09.2015. godine, nakon osam zakazanih ročišta: 14.05.2014. godine (odloženo na zahtev zastupnika protivnika predlagača radi izjašnjenja o zahtevu predlagača iz podneska od istog datuma koji mu je uručen na tom ročištu), 11.06.2014. godine (održano i odloženo), 25.02.2015. godine (održano i odloženo radi pribavljanja izveštaja od poreske uprave o tržišnoj vrednosti zemljišta), 25.03.2015. godine (otkazano), 20.05.2015. godine (odloženo), 17.06.2015. godine (odloženo zbog izjašnjenja stranaka na nalaz veštaka koji im je dostavljen na tom ročištu), 23.07.2015. godine (održano i odloženo) i 16.09.2015. godine.

Prepis tog rešenja dostavljen je punomoćniku predlagača 09.12.2015. godine i zastupniku protivnika predlagača 03.12.2015. godine. Protivnik predlagača je 17.12.2015. godine izjavio žalbu, a predlagač je 24.12.2015. godine podnela odgovor na žalbu. Predmet je 13.01.2016. godine otpravljen drugostepenom sudu. Rešenjem Višeg sud u Novom Sadu Gž 219/2016 od 23.02.2016. godine ukinuto je označeno prvostepeno rešenje i predmet vraćen na ponovni postupak. Predmet je, sa drugostepenim rešenjem, primljen u prvostepeni sud 02.03.2016. godine i zaveden pod brojem R1 27/2016.

Postupajući po uputstvu iz drugostepenog rešenja Osnovni sud u Novom Sadu se, rešenjem R1 27/2016 od 22.03.2016. godine, oglsio stvarno nenadležnim i obustavio vanparnični postupak a predmet dostavio Višem sudu u Novom Sadu na dalji postupak po pravilima parničnog postupka.

Viši sud u Novom Sadu nije prihvatio nadležnost i predmet je 27.04.2016. godine dostavio Apelacionom sudu u Novom Sadu radi rešavanja sukoba stvarne nadležnosti. Nastali sukob nadležnosti rešen je rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu R 28/2016 od 01.06.2016. godine tako što je za postupanje određen Viši sud u Novom Sadu. Predmet je sa navedenim rešenjem dostavljen Višem sudu u Novom Sadu 15.06.2016. godine.

Prvo ročište za glavnu raspravu u parničnom postupku zakazano je za 08.09.2016. godine i nije održano zbog odsustva sudije kojem je predmet dodeljen u rad. Sledeće ročište zakazano je za 21.10.2016. godine, održano je i na istom je utvrđen vremenski okvir od šest meseci i dva ročišta. Utvrđeni vremenski okvir je ispoštovan - nakon dva ročišta glavna rasprava je zaključena.

Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 141/2016 od 27.01.2017. godine delimično je usvojen tužbeni zahtev. Prepis ove presude dostavljen je punomoćniku tužilje 03.04.2017. godine a zastupniku tuženog 05.04.2017. godine. Obe stranke su izjavile žalbe. Predmet je 16.05.2017. godine otpravljen Apelacionom sudu u Novom Sadu.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1618/17 od 23.08.2017. godine odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostepena presuda. Prepis drugostepene presude dostavljen je punomoćniku tužilje 25.09.2017. godine a zastupniku tužene 19.09.2017. godine. Tužilja je 19.10.2017. godine izjavila reviziju. Tuženi je 28.11.2017. godine podneo odgovor na reviziju koji je dostavljen protivnoj stranci 04.12.2017. godine.

Predmet je primljen u Vrhovni kasacioni sud 25.01.2018. godine i zaveden je pod brojem Rev 583/2018. Tužilja je 15.03.2018. godine, zbog svog poznog životnog doba i dužine trajanja postupka, podnela molbu za prekoredno rešavanje. Molba je prosleđena sudiji izvestiocu radi ocene ispunjenosti uslova za prekoredno rešavanje.

Sednica veća na kojoj je odlučeno o tužiljinoj reviziji održana je 10.06.2020. godine, ali odluka nije izrađena.

Odredbom člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pored ostalog propisano je da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom obrazovanim na osnovu zakona.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije propisano je da svako ima pravo da mu nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Prema članu 10. stav 1. Zakona o parničnom postupku, koji se shodno primenjuje i u vanparničnom postupku na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da se pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju sve okolnosti predmetnog slučaja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaj predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa, odnosno izradu odluka.

Imajući izloženo u vidu, Vrhovni kasacioni sud je našao da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

U ovom postupku predlagač ostvaruje pravo na imovinu - novčano potraživanje na ime naknade za eksproprisanu nepokretnost koja joj, nakon deeksproprijacije, ne može biti vraćena u naturalnom obliku. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne radi se o činjenično i pravno složenom sporu, jer je o pravu na naknadu već odlučeno pravnosnažnim rešenjem upravnog organa o deeksproprijaciji, tako da se odlučivanje sudova svodi samo na određivanje visine te naknade. Postupak je započet 25.12.2012. godine i do donošenja drugostepene presude kojim je pravnosnažno odlučeno o visini naknade trajao je duže od četiri i po godine. Po reviziji predlagača predmet je dostavljen Vrhovnom kasacionom sudu 25.01.2018. godine i do sednice veća koje je o istoj odlučivalo proteklo je oko dve i po godine. Predlagač svojim radnjama ili propustima nije doprinela dužini trajanja postupka, posebno postupka po izjavljenoj reviziji, a iz razloga navedenih u prigovoru već je podnosila molbu za ubrzanje postupka odlučivanja, kojoj nije udovoljeno.

Uzimajući u obzir sve ove okolnosti, prigovor predlagača je usvojen - utvrđena je povreda prava na suđenje u razumnom roku i naloženo sudiji izvestiocu da u određenom roku okonča postupak po reviziji tako što će izraditi odluku kako bi se predmet mogao otpraviti iz suda.

Predlagaču su, na osnovu člana 153. stav 1. i člana 154. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, dosuđeni troškovi za sastav prigovora.

Sudija 

Branislav Bosiljković, s.r.

Pouka o pravnom leku: Protiv ovog rešenja predlagač ima pravo žalbe Vrhovnom kasacionom sudu, ako sudija nije preduzeo naložene procesne radnje u roku koji mu je određen, u roku od osam dana od isteka roka u kome je sudija bio dužan da preduzme naložene procesne radnje.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić