Rev 13919/2024 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13919/2024
26.06.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Dragane Marinković i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Saša Miletić i Snežana Miletić, advokati iz ..., protiv tuženog „Generali osiguranje Srbija“ ADO Beograd, čiji je punomoćnik Brankica Orlović, advokat iz ..., sa umešačem na strani tuženog BB iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 6045/2023 od 18.12.2023. godine, u sednici održanoj 26.06.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 6045/2023 od 18.12.2023. godine, u stavovima drugom, trećem, četvrtom i petom izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 6045/2023 od 18.12.2023. godine, u stavovima drugom, trećem, četvrtom i petom izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom presude Višeg suda u Nišu Gž 6045/2023 od 18.12.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Aleksincu, Sudske jedinice u Sokobanji P 1097/2020 od 23.03.2022. godine (pogrešno označeno 23.03.2023. godine) u delu kojim je tuženi obavezan da tužiocu isplati štetu koju je pretrpeo 28.07.2012. godine u saobraćajnoj nesreći u Sokobanji i to 100.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova i 90.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha, sa zakonskom zateznom kamatom od 23.03.2022. godine do isplate. Stavovima drugim, trećim i četvrtim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu, i dopunska presuda tog suda od 01.08.2022. godine, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tuženi obaveže da mu isplati 6.000,00 dinara na ime podnetog zahteva za naknadu štete od 25.07.2015. godine preko punomoćnika advokata po Advokatskoj tarifi sa zakonskom zateznom kamatom od 25.10.2015. godine pa nadalje, te tuženi obavezan da tužiocu nadoknadi parnične troškove od 230.240,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke, tužilac je obavezan da tuženom nadoknadi troškove drugostepenog od 45.440,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu stavova drugog, trećeg, četvrtog i petog izreke, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjene pred drugostepenim sudom, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom člana 404. ZPP.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br 72/11 ... 10/23) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni sud je našao da za odlučivanje nisu ispunjeni uslovi iz citirane zakonske odredbe, posebno imajući u vidu da tužilac i sam navodi u reviziji da je trošak podnetog odštetnog zahteva trebalo priznati kao parnični trošak, bez obzira što ga je tužilac tražio kao glavni zahtev, pošto sud ne vezuje pravni osnov naveden u tužbi.

Odredbom člana 150. stav 1. Zakona o parničnom posupku propisano je da su parnični troškovi izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka. Rešenje kojim se odlučuje o zahtevima stranaka za naknadu troškova postupka donosi se na osnovu odredbi tog procesnog zakona. Odluka o troškovima postupka uslovljena je ocenom suda o opravdanosti nastanka troškova vezanih za pokretanje i vođenje sudskog postupka, koji uzima u obzir relevantne okolnosti o pretprocesnom i procesnom držanju stranaka. Stoga, imajući u vidu da se revizijom pobija isključivo odluka o troškovima postupka koju je drugostepeni sud zasnovao na odredbama članova 153. stav 2. i 154. ZPP, nisu ispunjni napred navedeni zakonski uslovi koji bi opravdavali odlučivanje o posebnoj reviziji protiv ovog rešenja.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije kao redovne u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 28. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana je propisano da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev. Pravo na podnošenje revizije u smislu citiranih odredaba ocenjuje se sa stanovišta vrednosti glavnog potraživanja, a ne sporednih potraživanja među koja spadaju i troškovi postupka.

Imajući u vidu da je revizija izjavljena samo protiv odluke o troškovima postupka, a ne i odluke o glavnom zahtevu, da se protiv pobijanog rešenja revizija ne može izjaviti po članu 420. ZPP, revizija nije dozvoljena. Bez značaja je činjenica što je odluka o parničnim troškovima preinačena, pošto nema mesta primeni odredbi člana 403. ZPP.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković