Rev 20281/2024 3.19.1.26.1.3; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20281/2024
30.01.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Veroljub Mićić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Leskovca, koga zastupa Gradsko javno pravobranilaštvo iz Leskovca, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 3492/23 od 11.07.2024. godine, u sednici održanoj 30.01.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 3492/23 od 11.07.2024. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 3492/23 od 11.07.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 3372/22 od 07.09.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tuženi da tužilji na ime naknade nematerijalne štete nastale usled ujeda psa lutalice 07.05.2022. godine, na klupi pored reke, kod škole “Svetozar Marković“ u Leskovcu, isplati na ime pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 dinara i na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 35.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 65.250,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 3492/23 od 11.07.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Pravnosnažnom presudom odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje za naknadu nematerijalne štete, jer tužilja nije dokazala da ju je ujeo pas lutalica. S obzirom na to da odluka o ovom tužbenom zahtevu zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, a nižestepeni sudovi su na osnovu činjenica utvrđenih u ovoj pravnoj stvari odluku o neosnovanosti tužbenog zahteva zasnovali na primeni odgovarajućih odredbi materijalnog prava, to u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Navodima revizije kroz ukazivanje na pogrešnu primenu materijalnog prava zapravo se osporava utvrđeno činjenično stanje, što nije zakonom propisan razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Iz izloženih razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano odredbom člana 479. stav 6. istog zakona.

Tužba radi naknade štete podneta je 11.07.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 65.000,00 dinara.

Pobijanom drugostepenom presudom odlučeno je u sporu male vrednosti, jer vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, iz čega sledi da revizija tužilje nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković