
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2390/2023
30.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Tatjane Đurica, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovica Despotović, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Branislav Popovac, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 813/22 od 15.09.2022. godine,u sednici održanoj 30.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 813/22 od 15.09.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 813/22 od 15.09.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P 2737/17 od 10.11.2021. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti za postupanje u ovoj pravnoj stvari istaknut od strane tuženog. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je ništav i u suprotnosti sa prinudnim propisima, javnim poretkom i dobrim običajima Sporazum o naknadi br. 465-855/2011-07 od 24.01.2012. godine zaključen kod Sekretarijata za urbanizam i imovinsko-pravne poslove Grada Vranja između pravnog prethodnika tužioca, sada pok. BB i tuženog, kojim je određena visina naknade za eksproprisano zemljište i da kao takav ne proizvodi pravno dejstvo. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati razliku između isplaćene naknade za poljoprivredno zemljište do pripadajuće naknade za preuzeto građevinsko zemljište i to za suvlasnički udeo od ¼ idealna dela kat.parcele .., upisane u Listu nepokretnosti .. K.O. ... u iznosu od 72.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2021. godine kao dana presuđenja do isplate, dok je za veći iznos od dosuđenog do traženog iznosa od 73.500,00 dinara, a za iznos od 1.000,00 dinara i za kamatu na taj iznos tužbeni zahtev tužioca odbijen kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 158.700,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 813/22 od 15.09.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, obavezujućem delu stava trećeg i stavu četvrtom izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23), revizija se izuzetno može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni sud kasacioni ceni u veću od pet sudija.
Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji tuženog, Vrhovni sud nalazi da ne postoje razlozi predviđeni odredbom člana 404. stav 1. ZPP da bi se o reviziji odlučivalo kao o izuzetno dozvoljenoj.
Pobijanom pravnosnažnom presudom utvrđeno je da je ništav sporazum parničnih stranaka o naknadi za eksproprisano poljoprivredno zemljište i obavezan je tuženi da isplati tužiocu razliku između iznosa naknade isplaćene za eksproprisano zemljište kao za poljoprivredno i iznosa pripadajuće naknade za preuzeto gradsko građevinsko zemljište u tržišnoj vrednosti utvrđenoj na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka građevinske struke. Ovo zbog toga što je predmetno zemljište u vreme eksproprijacije i zaključenja sporazuma o visini naknade već imalo status gradskog građevinskog zemljišta u trećoj i četvrtoj zoni, prema važećem Generalnom urbanističkom planu Grada Vranja (koji je usvojen 24.12.2009. godine i objavljen u „Službenom glasniku Grada Vranja“ broj 7/2010), iako se u katastru nepokretnosti vodilo kao poljoprivredno zemljište, a eksproprisano je radi izgradnje deonice puta E75 Beograd – Niš – Granica sa Republikom Makedonijom (deonica Davidovac – Donji Neradovac).
Odluka kojom je razrešen sporni pravni odnos (nastao time što je planskim dokumentom izvršena promena namene zemljišta pravnog prethodnika tužioca iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište koja nije bila evidentirana u katastru nepokretnosti prilikom eksproprijacije zemljišta), uz izražavanje stava da prilikom određivanja visine naknade sud nije vezan isključivo procenom Poreske uprave, već je tržišna vrednost nepokretnosti i visina naknade određena primenom kriterijuma koji je sudski veštak uzeo u obzir prilikom određivanja tržišne vrednosti eksproprisane nepokretnosti, ne odstupa od pravnih shvatanja izraženih u sudskim odlukama Vrhovnog kasacionog suda, Vrhovnog suda i Ustavnog suda. Odluke revizijskog suda i drugostepenih sudova na koje revident ukazuje nisu od uticaja na drugačije odlučivanje jer odluke u sporovima sa ovakvim tužbenim zahtevom zavise od utvrđenog činjeničnog stanja.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 07.11.2017. godine, a vrednost predmeta spora je 72.500,00 dinara i očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, zbog čega revizija nije dozvoljena, zbog čega je odlučeno kao u stavu drugom izreke na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
