Rev 32409/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 32409/2023
09.05.2024. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Cvetković, advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbiju, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu i RF PIO, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 4163/20 od 31.08.2023. godine, u sednici veća održanoj 09.05.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 4163/20 od 31.08.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 4163/20 od 31.08.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 16257/19 od 25.11.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obavežu tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog manje isplaćene penzije za period od 01.08.2016. godine do 31.08.2018. godine solidarno isplate pojedinačne novčane iznose sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, kao u njegovom sadržaju. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj Republici Srbiji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 4163/20 od 31.08.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca, potvrđena prvostepena presuda i odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonom predviđenih razloga, s predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/2013 - US, 74/2013-US, 55/2014,87/2018, 18/2020 i 10/23, u daljem tekstu ZPP), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

U konkretnom slučaju, tužilac je tražio naknadu štete zbog isplate penzije u umanjenom iznosu u periodu od avgusta 2016. godine zaključno sa avgustom 2018. godine. Sudovi su utvrdili da je tužiočeva penzija umanjena na osnovu Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija („Službeni glasnik RS“ br. 116/14…73/18), te da tuženi nije nezakonito umanjio tužiočevu penziju, tako da nalaze da nema nezakonitog rada tuženog kao osnova za naknadu materijalne štete. Revizijom tužioca se ne ukazuje na postojanje suprotnih odluka u istoj ili sličnoj činjeničnopravnoj situaciji kao što je konkretna. Shodno navedenom, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva, nema potrebe za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za novim tumačenjem prava ni ujednačavanjem sudske prakse.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok je stavom 4. istog člana propisano da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano odredbom člana 479. stav 6. istog zakona.

Tužbu radi naknade štete tužilac je podneo 25.07.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 177.681,94 dinara.

Pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, jer vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužioca nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković