Rev 4811/2020 3.1.2.13.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4811/2020
02.09.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Marine Milanović i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., ..., čiji je punomoćnik Vlastimir Janković, advokat iz ..., protiv tužene SZ „Prostor“ sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Zoran Kos, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7618/19 od 11.06.2020. godine, u sednici veća održanoj 02.09.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7618/19 od 11.06.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 7618/19 od 11.06.2020. godine, stavom prvim i drugim izreke, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu P 3886/18 od 08.05.2019. godine ispravljena rešenjem Višeg suda u Beogradu P 3886/18 od 22.07.2019. godine, u stavu drugom izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužiocu na ime duga isplati iznos od 5.702.016,60 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.09.2016. godine do isplate, i u stavu trećem izreke tako što je obavezan tužilac da tuženom naknadi troškove celokupnog parničnog postupka u iznosu od 162.725,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude drugostepenog suda tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju. Troškove sastava odgovora na reviziju i sudskih taksi za odgovor na reviziju je tražio i opredelio.

Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju na kome je zasnovana pobijana odluka, pred Privrednim sudom u Beogradu vođena je parnica po tužbi preduzeća za konsalting, marketing i usluge „Ascomp“ DOO u stečaju protiv, ovde tuženog, SZ „Prostor“, radi sticanja bez osnova, u kojoj je doneta prvostepena presuda kojom je delimično usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu isplati 516.179,19 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 23.08.2006. godine do isplate, dok je u delu kojim je traženo da se obaveže tuženi da preduzeću tužiocu isplati kamatu po Zakonu o visini stope zatezne kamate na iznos od 338.775,51 dinar počev od 02.08.1996. godine do 23.08.2006. godine i na iznos od 177.403,68 dinara počev od 17.12.1996. godine do 23.08.2006. godine, tužbeni zhatev odbijen kao neosnovan.

U tom postupku je utvrđeno da je „Ascomp“ DOO isplatilo SZ „Prostor“ na ime zajedničke izgradnje stanova po ugovoru o zajedničkoj izgradnji stanova od 17.07.1996. godine, koji je oglašen ništavim u posebnoj parnici, i to: 338.775,51 dinara dana 01.08.2006. godine i 16.12.1996. godine 177.403,68 dinara. Po oceni prvostepenog suda SZ „Prostor“ je postao nesavesna strana počev od pravnosnažnosti presude kojom je utvrđena ništavost ugovora, odnosno počev od 23.08.2006. godine, zbog čega je sabrao iznose isplaćene dana 01.08.1996. i 17.12.1996. godine i na ukupan iznos od 516.179,19 dinara dosudio kamatu od 23.08.2006. godine, dok je zahtev za isplatu kamate na pojedinačno opredeljene iznose od dana isplate do dana 23.08.2006. godine, odbio kao neosnovan.

Po žalbi „Ascomp“ DOO kao tužioca, Privredni apelacioni sud je preinačio navedenu prvostepenu presudu u odbijajućem delu tako što je obavezao SZ „Prostor“ kao tuženog da preduzeću „Ascomp“ DOO u stečaju kao tužiocu isplati kamatu na iznos od 338.775,51 dinar počev od 02.08.1996. godine do 23.08.2006. godine i na iznos od 177.403,68 dinara počev od 17.12.1996. godine do 23.08.2006. godine, dok je žalbu tužioca izjavljenu protiv usvajajućeg dela presude odbacio kao nedozvoljenu, zbog nedostataka pravnog interesa.

Pregledom prometa Erste Bank konstatovano je da je preduzeće SZ „Prostor“ u korist preduzeća „Ascomp“ DOO u stečaju dana 26.03.2013. godine i 25.07.2013. godine izvršilo uplate od 5.000.000,00 dinara i 8.075.238,39 dinara.

Tužbom podnetoj u ovoj pravnoj stvari ovde tužilac kao pravni sledbenik preduzeća „Ascomp“ DOO u stečaju je postavio zahtev prema SZ „Prostor“ kao tuženom povodom raspravljanja istog pravnog odnosa, radi isplate (nepresuđene) razlike u kamati, koja predstavlja razliku između visine obračunske vrednosti kamate koju je privredni sud u ranijoj parnici dosudio za period od 23.08.2006. godine do isplate na ukupni iznos uplaćenih iznosa dana 01.08.1996. godine i dana 17.12.1996. godine i obračunske vrednosti kamate koja bi pravnom prethodniku tužioca pripala da je dosuđena na svaki od utuženih iznosa od datuma izvršenih uplata.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da tužilac ima pravo na isplatu razlike zakonske zatezne kamate (nedosuđene u ranije okončanom postupku pred privrednim sudom), jer u ranije pravnosnažno okončanoj parnici pred privrednim sudom nije odlučeno o isplati zakonske zatezne kamate na utužene iznose za period od 23.08.2006. godine do isplate, zbog čega je odlučio usvajanjem tako postavljenog tužbenog zahteva u smislu člana 104. i 210. Zakona o obligacionim odnosima.

Drugostepeni sud je zauzeo suprotno stanovište, nalazeći da je tužbom u ovoj pravnoj stavri pokrenuta parnica o zahtevu o kom je već pravnosnažno odlučeno u celosti presudama Privrednog suda u Beogradu i Privrednog apelacionog suda u Beogradu u ranije okončanoj parnici, zbog čega zahtev tužioca nije osnovan u smislu člana 104. Zakona o obligacionim odnosima.

Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, drugostepeni sud je pravilno zaključio da se radi o pravnosnažno presuđenoj stavri, jer između ove parnice i pravnosnažno okončane parnice postoji identitet parničnih stranaka, činjeničnog osnova (životnog događaja) i identitet tužbenog zahteva. U obe parnice pravni prethodnik tužioca i sada tužilac su istakli pravo iste sadržine (pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos uplaćenih iznosa po osnovu ništavog pravnog posla u odnosu na isti period koji je utužen i u ranijoj parnici) i to iz istog životnog događaja.

Pozivanje tužioca u ovoj parnici na povoljniji obračun zakonske zatezne kamate prilikom isplate da je bila dosuđena na pojedinačno utužene iznose ne utiče na postojanje indetiteta tužbenog zahteva u odnosu na ranije pravnonsažno okončanu parnicu i ne predstavlja osnov za pokretanje nove parnice, jer je moglo biti isticano eventualno u postupku po žalbi u ranijoj parnici obrazlaganjem pravnog interesa za pobijanje odluke Privrednog suda u Beogradu u delu u kom je tužiocu pružena pravna zaštita, što nije učinjeno.

Imajući u vidu navedeno, u ranije okončanoj parnici već je pravnosnažno odlučeno o zahtevu za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog potraživanja u celini, a time i o zahtevu za dosuđenje zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga za period od 23.08.2006. do isplate, pa se nakon nastupanja pravnosnažnosti o spornom materijalnom odnosu ne može ponovo raspravljati. Usled navedenog zahtev tužioca ne uživa ni pravnu zaštitu u smislu člana 104. Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega je pravilno pobijanom presudom prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan.

Bez uticaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude je ukazivanje revizije da je u ranijem toku ovog parničnog postupka odlučeno o istaknutom prigovoru presuđene stvari donošenjem posebnog rešenja o njegovoj osnovanosti. Odluka o istaknutom prigovoru presuđene stvari nije obuhvaćena izrekom pobijane presude pa time ne može biti predmet ispitivanja ovog revizijskog postupka (359. u vezi člana 355. ZPP).

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, smatrajući da revizijom tužioca nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, na osnovu člana 414. ZPP, odbio reviziju tužioca kao neosnovanu i odlučio kao u stavu prvom izreke.

Zahtev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju odbijen je na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, jer se ne radi o troškovima potrebnim radi vođenja ove parnice, pa je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić