
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8695/2023
11.07.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Gordane Komnenić, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca Preduzeća za marketing, izdavačku delatnost, radio i televiziju „HAPPY TV“ DOO Beograd, čiji je punomoćnik Miloš Mladenović, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovan Rajković, advokat iz ..., radi isplate ugovorne kazne, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7125/20 od 16.12.2021. godine, u sednici održanoj 11.07.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE, odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7125/20 od 16.12.2021. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7125/20 od 16.12.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 1157/14 od 21.02.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da tužiocu na ime ugovorne kazne isplati iznos od 20.000 evra u dinarskoj protivvrednosti prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom, na ime troškova postupka isplati iznos od 162.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od nastupanja izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, zahtev tuženog za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos troškova postupka za period od donošenja presude do nastupanja njene izvršnosti, odbijen je, kao neosnovan.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 7125/20 od 16.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj odluči kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti i osnovanosti revizije tužioca na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, s obzirom na to da ne postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, niti je potrebno novo tumačenje prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoju odluku. Naime, pravnosnažnom presudom odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime ugovorne kazne isplati iznos od 20.000 evra u dinarskoj protivvrednosti prema srednjem kursu NBS na dan isplate, pošto je prethodno utvrđeno da su ništave odredbe člana 1., 2. i 6. Ugovora o radu od 13.08.2012. godine, koji je zaključen između tužioca, kao poslodavca i tuženog, kao zaposlenog, primenom odredbi člana 178., 179. stav 2., 162. Zakona o radu i člana 103., 105., 270., 271. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Po oceni Vrhovnog suda o zahtevu tužioca odlučeno je uz primenu materijalonog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom kao u ovoj pravnoj stvari. Osim toga tužilac uz reviziju nije dostavio pravnosnažne presude kojima je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji doneta drugačija odluka nego u pobijanoj presudi, tako da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca, kao o izuzetno dozvoljenoj.
Sa napred navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
u ovoj pravnoj stvari podneta je 23.09.2014. godine, a vrednost predmeta spora je 20.000 evra.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko- pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje i u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošnja tužbe, to je revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković