Rev2 1312/06

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Rev2 1312/06
18.10.2006. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Vojimira Cvijovića, predsednika veća, Jovanke Kažić, Branislave Apostolović, Milomira Nikolića i Mirjane Grubić, članova veća, u parnici tužioca AA, čiji je punomoćnik AB, advokat, protiv tuženog \"BB", čiji je punomoćnik BA, advokat, radi poništaja otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu Gž. br.4361/05 od 1.06.2006. godine, u sednici održanoj dana 18.10.2006. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Okružnog suda u Novom Sadu Gž. br.4361/05 od 1.06.2006. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Opštinskog suda u Novom Sadu P.br.4787/03 od 30.06.2005. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi otkaz ugovora o radu br.4. od 5.06.2003. godine kao nezakonit i da se obaveže tuženi da tužiocu isplati parnične troškove, te je obavezan tužilac da tuženom nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 41.250,00 dinara.

Odlučujući o žalbi tužioca Okružni sud u Novom Sadu je presudom Gž. br.4361/05 od 1.06.2006. godine žalbu delimično usvojio i prvostepenu presudu preinačio u delu odluke o troškovima postupka, tako što je obavezan tužilac da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 38.625,oo dinara u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti pod pretnjom izvršenja, dok je u preostalom delu žalba tužioca odbijena i prvostepena presuda u preostalom delu potvrđena.

Protiv navedene presude Okružnog suda u Novom Sadu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 399. ZPP i našao da revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. st.2. tač.9. ZPP na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog, raspoređen na radnom mestu servisera VV mašina.

Rešenjem tuženog br. 4 od 5.06.2003. godine otkazan mu je ugovor o radu, jer je prestala potreba za njegovim radom zbog uvođenja tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena. Tužiocu je prestao radni odnos sa danom donošenja rešenja. Tuženi je u vreme donošenja osporenog rešenja imao ukupno 9 zaposlenih radnika, a u poslovnoj jedinici \"GG", gde je tužilac radio, bila su zaposlena tri radnika. Posle otkaza ugovora o radu tužiocu, ova poslovna jedinica je prestala da postoji. Utvrđeno je da je tužilac 9.10.2003. godine potpisao izjavu da se odriče prava na otpremninu po članu 117. Zakona o radu radi prijavljivanja nacionalnoj službi za zapošljavanje i ostvarivanja prava po osnovu nezaposlenosti i prava na penziju koje pravo je ostvario 18.02.2004. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu.

Članom 101. st.1. tač.8. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS" br.70/01) propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog i ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla.

Tužiocu je otkazan ugovor o radu u smislu navedene zakonske odredbe usled uvođenja tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena u preduzeću.

U konkretnom slučaju tužilac se u izjavi od 9.10.2003. godine odrekao prava na otpremninu koja bi mu po članu 117. Zakona o radu pripala, a radi prijavljivanja nacionalnoj službi za zapošljavanje i ostvarivanje prava po osnovu nezaposlenosti i prava na penziju, koje pravo je i ostvario 18.02.2004. godine. S toga nije od značaja ukazivanje u reviziji da rešenje o otkazu ugovora o radu nije sadržalo odredbu o otpremnini, te da ista nije isplaćena tužiocu kod činjenice da se tužilac odrekao pismenom izjavom koju je i potpisao, pa navedeni nedostatak u rešenju ne predstavlja razlog za poništaj istog.

Sa iznetih razloga Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 405. ZPP odlučio kao u izreci ove presude .

Predsednik veća-sudija,

Vojimir Cvijović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić

ZS