Rev2 1937/2025 3.5.11; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1937/2025
03.09.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Radoslave Mađarov, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Avram Mrazović“ sa sedištem u Somboru, koju zastupa Pravobranilaštvo Autonomne pokrajine Vojvodine, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 377/25 od 11.03.2025. godine, u sednici održanoj 03.09.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 377/25 od 11.03.2025. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 377/25 od 11.03.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 377/25 od 11.03.2025. godine, odbijena je žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru P1 383/22 od 02.10.2024. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužilji na ime neisplaćene uvećane zarade isplati 23.570,98 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.07.2022. godine do isplate, kao i kamatu obračunatu do 30.06.2022. godine od 4.234,00 dinara i tužilja obavezana da tuženoj naknadi parnične troškove od 95.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je, na osnovu člana 404. ZPP, blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pobijanom presudom tužilji, zaposlenoj kod tužene na radnom mestu ..., nije priznato pravo na isplatu spornog iznosa. Tužilja zahtev zasniva na obračunu zarade koja se dobija uvećanjem osnovnog koeficijenta od 17,32% za 4% na ime dodatka za starešinstvo na pun iznos obračunskih sati po mesecima. Kod utvrđenja da je tužena škola zaradu obračunavala tako što je osnovni koeficijent uvećavala za koeficijent za razredno starešinstvo samo u mesecima kada je tužilja imala pun fond sati rada, da u mesecima u kojima je radila samo deo meseca njoj obračunavan srazmeran iznos ovog koeficijenta na sate rada, dok u mesecima u kojima nije imala efektivnog rada dodatak na starešinstvo nije obračunavan, sudovi nalaze da je tužena postupala u skladu sa odredbama člana 187. stav 3. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, članova 2, 8. i 11. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, članova 2. i 3. Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama, članova 20. i 23. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama, kao i člana 114. stav 1. Zakona o radu. Ne postoji neisplaćena razlika plate, pošto se ona ostvaruje samo za vreme provedeno na radu i dobija množenjem osnovice i koeficijenta, dok se za dane odsustva sa rada zaposlenom ne obračunava plata nego naknada plate, u kom slučaju se ne primenjuje koeficijent, s obzirom da se naknada plate ne obračunava množenjem osnovice, nego prema prosečnoj plati koju je zaposleni ostvario u prethodnih 12 meseci u odnosu na mesec za koji se vrši obračun. Imajući u vidu činjenično utvrđenje i pravne razloge na kojima su zasnovane nižestepene presude, Vrhovni sud nalazi da ne postoje pravna pitanja koja bi nalagala potrebu da se o izjavljenoj reviziji odluči kao posebnoj, pa je odluka u stavu prvom izreke doneta na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije kao redovne, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

U parnicama iz radnih odnosa, revizija je po članu 441. ZPP uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U imovinskopravnim sporovima iz radnog odnosa za dozvoljenost revizije merodavan je opšti režim iz člana 403. ZPP. Stavom 3. ovog člana zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta 22.07.2022. godine, a vrednost predmeta spora od 23.570,98 dinara ne prelazi imovinski cenzus koji omogućuje izjavljivanje revizije.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković