Rev2 2047/2019 3.5.15.3; otkaz od strane zaposlenog

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2047/2019
11.06.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dobrila Miletić, advokat iz ..., protiv tužene „Halkbank“ AD Beograd, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2469/18 od 04.12.2018. godine, u sednici veća održanoj 11.06.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2469/18 od 04.12.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Čačku P1 187/16 od 28.12.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu br. .. od 09.03.2016. godine,kao nezakonito i obaveže tužena da tužioca vrati u radni odnos i rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2469/18 od 04.12.2018. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stv 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tužene po ugovoru o radu od 01.08.2008. godine sa pratećim aneksima (poslednji aneks od 23.02.2015. godine) i obavljao je poslove blagajnika u Filijali u ... . Rešenjem Izvršnog odbora tužene od 09.03.2016. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog toga što je u postupku unutrašnje revizije u banci utvrđeno je da je u periodu od 09.11. do 10.12.2015.godine : – u više navrata većim iznosima zaduživao tekuće račune klijenata od iznosa novca koji im je predavao, a razliku zadržao za sebe, tako što je nakon izvršene novčane transakcije po odlasku klijenta, novac najpre stavljao u fioku, iz koje je uzimao novčanice i stavljao ih džep košulje, a zatim je novac premeštao u džep od pantalona; – prilikom gašenja tekućih računa nije obaveštavao klijente o iznosu koji je ostao na računima, već im je davao naloge za potpis, a ostatak novca zadržao za sebe; i da je sa računa svojih roditelja, kao povezanih lica, dana 09.10. i 09.11.2015. godine, podizao novac i tom prilikom stavljao njihove potpise na nalozima za isplatu. Na taj način je učinio povrede radnih obaveza: – nesavesno i nemarno izvršavanje radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu, člana 78. stav 2. tačka 1. Kolektivnog ugovora i člana 10. stav 2. tačka 2. Ugovora o radu; – zloupotreba položaja ili prekoračenje ovlašćenja iz člana 179. stav 2. tačka 2. Zakona o radu, člana 78. stav 2. tačka 2. Kolektivnog ugovora i člana 10. stav 2. tačka 2. Ugovora o radu; – grubo i nedolično ponašanje prema drugim zaposlenim rukovodiocima i klijentima i drugim strankama, kao i nanošenje štete poslodavcu iz člana 78. stav 2. tačka 6. Kolektivnog ugovora i člana 10. stav 2. tač. 6. i 7. Ugovora o radu. Takođe, stavljeno mu je na teret da nije poštovao radnu disciplinu i da je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. Pre donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu tužiocu je upozorenjem od 08.11.2016. godine i dopunom upozorenja od 25.01.2016. godine, predočeno da su ispunjeni uslovi za otkaz zbog povreda radnih obaveza navedenih u osporenom rešenju. Tužilac je negirao navode iz upozorenja, jer je smatrao da nema dokaza da je učinio povrede radnih obaveza i radne discipline. Potvrdio da je podizao novac sa računa svojih raditelja i potpisao njihova imena, ali da je za te radnje imao uredno ovlašćenje. U toku postupka je utvrđeno da je tužilac izvršio navedene radnje u vreme, mesto i na način opisan u upozorenju i rešenju.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su ocenili da je rešenje o otkazu ugovora o radu donelo ovlašćeno lice i odbili tužbeni zahtev za poništaj osporenog rešenja i vraćanje na rad.

Prema odredbi člana 179. stav 2. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05...75/14), poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze koje su u navedenoj odredbi taksativno navedene: – nesavesno ili nemarno izvršavanje radne obaveze (tačka 1) i zloupotreba položaja ili prekoračenje ovlašćenja (tačka 2.). Iste povrede radnih obaveza zbog kojih zaposlenom može da se otkaže ugovor o radu predviđene su članom 78. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora tuženog i članom 11. stav.1. Ugovora o radu.

Članom 78. stav 3. Kolektivnog ugovora tuženog je propisano da nepoštovanje radne discipline od strane zaposlenog zbog koje banka može zaposlenom da otkaže ugovor o radu, smatra se, između ostalog, i nepoštovanje Kodeksa poslovnog ponašanja zaposlenih u banci (tačka 20.). Član 11. stav 1. tač. 4. i 5. Ugovora o radu, predviđa da grubo i nedolično ponašanje prema drugim zaposlenima, rukovodiocima i klijentima i drugim strankama, kao i nanošenje štete poslodavcu, te nanošenje štete ugledu poslodavca, predstavljaju povredu radne obaveze zbog koje poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu.

Imajući u vidu da je tužilac, obavljajući posao blagajnika u banci, u više navrata zadužio tekuće račune klijenata većim iznosima od iznosa koji je isplaćen i da je ostvarenu razliku zadržao za sebe, te da je sa tekućeg računa svojih roditelja (povezanih lica) podizao novac i svojeručno stavljao njihov popis, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je tužilac na taj način učinio povredu radne obaveze iz člana 179. stav 2. tač. 1. i 2. Zakona o radu i člana 78. Kolektivnog ugovora tuženog i člana 11. stav 1. Ugovora o radu, te da je rešenje o otkazu ugovora o radu zakonito doneto. Naime, tužilac je bio u obavezi da vodi dinarsku i deviznu blagajnu, da vrši novčane transakcije u gotovom novcu, u svim valutama koje banka ima na svojoj kursnoj listi, a prilikom isplate morao je klijentima da izda verodojstojan isplatni list, koji predstavlja jedan vid kontrole i sprečava zloupotrebe zaposlenih. Kako je tužilac po isplatnom listu isplatio manje iznose klijentima od iznosa kojima je zadužio njihove tekuće račune, i to u više slučajeva, što mu je bilo poznato, jer je po sopstvenom iskazu razliku u novcu uzimao kao „čast“ koju su mu klijenti ostavljali, i po oceni revizijskog suda, zloupotrebio je položaj, postupio je nesavesno i protivno proceduri i pravilima propisanim opštim aktima tužene i ugovora o radu čime je povredio ugled poslodavca, što opravdava donošenje rešenja o otkazu ugovora o radu. Pre donošenja osporenog rešenja, upozoren je na razloge za otkaz ugovora o radu, saglasno članu 180. istog zakona, čime mu je omogućeno pravo na odbranu. Kako je odbijen tužbeni zahtev za poništaj otkaza, tužena nije u obavezi da tužioca vrati na rad primenom člana 191. stav 1. Zakona o radu.

Suprotno revizijskim navodima, video nadzor kod tužene je u funkciji kontrole rada i bezbednosti, i u datim oklonostima, pored izveštaja unutrašnje kontrole banke o radu tužioca i prigovora klijenta na njegov rad, dokazuje da je tužilac učinio težu povredu radne obaveze, zbog koje mu je prestao radni odnos. Ostalim navodima revizije osporava se utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić