Rev2 2142/2023 3.5.15.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2142/2023
27.08.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragica Brkić, advokat iz ..., protiv tužene PU „Naše dete“ Šabac, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 306/23 od 08.02.2023. godine, u sednici veća održanoj 27.08.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 306/23 od 08.02.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu P1 477/21 od 21.09.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se ponište kao nezakonita i to: rešenje direktora tuženog broj .../... od 31.08.2021. godine kojim je odlučeno da joj prestaje radni odnos 31.08.2021. godine i rešenje Upravnog odbora tuženog broj .../... od 24.09.2021. godine, kojim je odbijen prigovor tužilje izjavljen protiv rešenja direktora tuženog, te da se obaveže tuženi da je vrati na rad, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužba u pogledu tužbenih zahteva za naknadu troškova za dolazak na rad i odlazak sa rada i troškova regresa za korišćenje godišnjeg odmora, povučena. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 306/23 od 08.02.2023. godine, odbijena je žalba i potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem delu i u delu kojim je određeno da tužilja sama snosi svoje troškove postupka.

Protiv presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pravilnost pobijane presude u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Navodima revizije kojima se ukazuje da je drugostepena presuda nejasna i nerazumljiva, da u bitnim činjenicama postoji protivrečnost između onoga što se u razlozima presude navodi i stanja u spisima, ukazuje se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, koja povreda nije revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP.

Prema činjeničnom stanju, tužilja je kod tužene zasnovala radni odnos na određeno vreme po ugovoru o radu od 31.08.2017. godine, radi obavljanja poslova „...“ do dobijanja saglasnosti za zasnivanje radnog odnosa, a najkasnije do kraja školske 2017/2018 godine. Tužilja je na istim poslovima zasnovala radni odnos na određeno vreme do popunjavanja upražnjenog radnog mesta: ugovorom o radu od 31.08.2018. godine najkasnije do 31.08. školske 2018/2019 godine, ugovorom o radu od 30.08.2019. godine, sa trajanjem najkasnije do 31.08. školske 2019/2020 godine. Ugovorom o radu broj .../... od 31.08.2020. godine, tužilja je zasnovala radni odnos na određeno vreme na istim poslovima i pod istim uslovima najkasnije do 31.08. školske 2020/2021 godine. Spornim rešenjem direktora tužene broj .../... od 31.08.2021. godine tužilji je prestao radni odnos 31.08.2021. godine zbog isteka roka na koji je zasnovala radni odnos ugovorom o radu broj .../... od 31.08.2020. godine, shodno članu 175. stav 1. tačka 1. Zakona o radu. Prigovor tužilje protiv ovog rešenja je odbijen rešenjem Upravnog odbora broj .../... od 24.09.2021. godine.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su pravilno odbili zahtev tužilje za poništaj rešenja tužene od 31.08.2021. godine i Upravnog odbora tužene od 24.09.2021. godine, kao i zahtev tužilje za vraćanje na rad.

Neosnovano se revizijom pobijaju nižestepene presude zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je bila u radnom odnosu kod tužene po sukcesivno zaključivanim Ugovorima o radu na određeno vreme, sa poslednjim zaključenim Ugovorom o radu broj .../... od 31.08.2020. godine na određeno vreme najkasnije do 31.08. školske 2020/2021 godinu. Vrhovni sud nalazi da su nižestepeni sudovi, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno odbili tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud poništi, kao nezakonita predmetna rešenja tužene i obaveže tuženu da tužilju vrati na rad.

Odredbom člana 155. stav 1. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“, br. 88/2017...6/20), propisano je da se radni odnos na određeno vreme u ustanovi zasniva na osnovu konkursa sprovedenog na način propisan za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vreme. Ustanova može da primi u radni odnos na određeno vreme lice, pod tačkom 1. stava 2. te odredbe zakona, radi zamene odsutnog zaposlenog, preko 60 dana. Radni odnos na određeno vreme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vreme.

U konkretnom slučaju predmetna rešenja o prestanku radnog odnosa tužilje zasnovanog na određeno vreme kod tužene i odbijanje njenog prigovora izjavljenog protiv tog rešenja su zakonita, zbog isteka roka na koji je zasnovan Ugovor o radu. Pošto je citiranom odredbom Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja isključena mogućnost prerastanja radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, sledi da tužilja neosnovano ističe zahtev za vraćanje na rad u radni odnos.

Suprotno revizijskim navodima, zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa u ustanovama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja propisano je posebnim zakonom, a to je Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja koji, kao specijalni zakon ima primarnu primenu, dok je Zakon o radu kao opšti propis supsidijaran u odnosu na pitanja koja nisu regulisana odredbama posebnog zakona. Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja u članu 10. propisuje da radni odnos na određeno vreme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vreme, a u konkretnom slučaju pobijanim rešenjem je tužilji prestao radni odnos po isteku roka na koji je zasnovan ugovorom o radu od 31.08.2020. godine. Revizijskim navodima ne dovodi se u sumnju zakonitost donetih rešenja niti je zahtev usmeren na utvrđivanje da je došlo do preobražaja radnog odnosa.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u izreci doneo u smislu odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković