
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2200/2019
29.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca IGB AUTOMOTIVE COMP DOO Inđija, čiji je punomoćnik Milutin Sretenović, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Žarko Bumbić, advokat iz ..., radi utvrđenje povrede poslovne tajne, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2886/18 od 12.04.2019. godine, u sednici održanoj 29.10.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2886/18 od 12.04.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2886/18 od 12.04.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudske jedinice u Inđiji P1 303/17 od 27.08.2018. godine, odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je tužena izvršila povredu poslovne tajne, u smislu člana 10. stav 2. Zakona o zaštiti poslovne tajne, na taj način što je 22.10.2015. godine, putem svog punomoćnika u predmetu Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudske jedinice u Inđiji P1 206/15 dostavila podnesak, uz koji je priložila dokumenta, koja predstavljaju poslovnu tajnu tužioca i to: proizvodni nalog broj .. od 13.07.2015. godine, koji se odnosi na izradu kablova za automobil marke BMW i proizvodni nalog broj .. od 06.07.2015. godine, koji se odnosi na izradu kablova za automobil marke BMW, dodatak za radno uputstvo AA-..01, katalog grešaka grejači/kablovi/senzori od 07.03.2014. godine, dokument o podacima o pregledanim delovima personalni broj .. od 15.07.2015. godine, kao i tekst internog konkursa (obaveštenje) za radno mesto završna kontrola grejača, da se naloži tuženoj da uništi dokumenta koja predstavljaju poslovnu tajnu tužioca i da se presuda objavi u dnevnom sredstvu javnog informisanja, koje se distribuira na celokupnoj teritoriji Republike Srbije, o trošku tužene, kao i da se obaveže tužena da tužiocu naknadi troškove postupka, sa kamatom po stopi i načinu obračuna u skladu sa Zakonom o zateznoj kamati počev od dana pravnosnažnosti presude do isplte, i obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova plati 70.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2886/18 od 12.04.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tužioca je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonom propisanih razloga, na osnovu člana 404. stav 1. ZPP.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 87/18), ocenio da revizija tužioca nije izuzetno dozvoljena.
Članom 404. stav 1. ZPP, propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana, propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Tužilac je tužbom tražio da se utvrdi da je tužena izvršila povredu poslovne tajne, tako što je 22.10.2015. godine, putem svog punomoćnika u predmetu Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudske jedinice u Inđiji P1 206/15 dostavila podnesak, uz koji je priložila dokumenta, koja predstavljaju poslovnu tajnu tužioca, da se naloži tuženoj da uništi ta dokumenta i da se presuda objavi u dnevnom sredstvu javnog informisanja koje se distribuira na celokupnoj teritoriji Republike Srbije, o trošku tužene, smatrajući da je tužena izvršila povredu poslovne tajne u smislu člana 10. stav 2. Zakna o zaštiti poslovne tajne, jer je nezakonito koristila dokumenta tužioca koja predstavljaju poslovnu tajnu. O zahtevu tužioca nižestepeni sudovi su odlučili uz primenu odredbi Zakona o zaštiti poslovne tajne („Službeni glasnik RS“, br.72/2011), ocenivšti da tužena dostavljanjem predmetne dokumentacije u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi, Sudske jedinice u Inđiji nije preduzela radnje koje za posledicu imaju otkrivanje, pribavljanje ili korišćenje informacije koja predstavlja poslovnu tajnu, budući da su predmetna dokumenta dostavljena radi vođenja te parnice i da nisu bila dostupna trećim licima, osim strankama u sudskom postupku, sa kojih razloga su odbili, kao neosnovan zahtev tužioca. Tužilac u reviziji ukazuje na činjenična i pravna pitanja konkretnog spora i ne prilaže dokaze kojima bi potkrepio svoje tvrdnje o neujednačenoj sudskoj praksi u predmetima sa istim ili sličnim činjeničnim i pravnim osnovom, kao što je ovaj, kao i o suprotnim odlukama o istom zahtevu kao što je ovaj.
S obzirom na izneto, to sledi da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, sa kojih razloga je Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 24.03.2016. godine.
Članom 11. stavom 1. Zakona o zaštiti poslovne tajne, propisano je da u slučaju povrede poslovne tajne, držalac poslovne tajne može tužbom da pokrene postupak pred sudom protiv svakog lica koje izvrši povredu poslovne tajne u smislu člana 10. stav 2. ovog zakona, dok je stavom 4. istog člana propisano da se na postupak po tužbi iz stava 1. ovog člana primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak.
Članom 441. ZPP, propisano je da revizija je dozvoljena u parnicama u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
Imajući u vidu da se u ovom slučaju ne radi o parnici iz radnog odnosa u smislu člana 441. ZPP (kod kojih je revizija uvek dozvoljena), jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, to reviziija tužioca nije dozvoljena.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić