Rev2 3946/2023 3.5.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3946/2023
04.09.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mirjana Preradović Radosavljević, advokat iz ..., protiv tuženog DJUP „Belocrkvanska jezera“, Bela Crkva, kao pravnog sledbenika JP „Belocrkvanski vodovod i kanalizacija“, Bela Crkva, čiji je punomoćnik Nenad Guculj, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2505/23 od 12.07.2023. godine, u sednici održanoj 04.09.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2505/23 od 12.07.2023. godine

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu revizijskih troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vršcu, Sudska jedinica u Beloj Crkvi P1 128/21 od 02.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je predlog tužioca za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme od 01.10.2019. godine kod tuženog, tadašnjeg JP „Belocrkvanski vodovod i kanalizacija“, Bela Crkva, koje se sada nalazi u sklopu DJUP „Belocrkvanska jezera“, Bela Crkva, sa sedištem u Beloj Crkvi, da se obaveže tuženi da mu isplati razliku između primanja koja su isplaćena tužiocu i primanja koja bi mu pripala na poslovima ... i ..., sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne opredeljene iznose, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 165.729,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2505/23 od 12.07.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca, potvrđena prvostepena presuda i odbijeni zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tužilac zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu odluku na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 24/05 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tužioca neosnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je u periodu od 01.10.2019. godine do 18.07.2021. godine, po osnovu zaključenih ugovora o delu bio radno angažovan kod pravnog prethodnika tuženog na poslovima ... i ..., u periodu od 21.07.2021. do 18.08.2021. godine nije radio, a zatim je u periodu od 19.08.2021. do 18.10.2021. godine na osnovu ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova obavljao iste poslove ... i ... . Navedeni poslovi spadaju u delatnost tuženog kao javnog preduzeća i sistematizovani su kao poslovi inkasanta. Tužilac je prestao sa radom kod tuženog 18.10.2021. godine istekom perioda na koji je zaključen ugovor o privremenim i povremenim poslovima. U ovoj parnici tužilac traži da se utvrdi da je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog 01.10.2019. godine na poslovima inkasanta.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da između tužioca i tuženog nije uspostavljen odnos koji je po sadržini i kvalitetu imao sve elemente radnog odnosa, te da tužilac, shodno članu 231. ZPP, nije dokazao da je navedene poslove obavljao sa punim radnim vremenom, odnosno da je poslove za koje je bio angažovan obavljao u podjednakom obimu i sa istim kvalitetom kao i stalno zaposleni radnici kod tuženog na istovrsnim poslovima, zbog čega su tužbeni zahtev tužioca odbili.

Prema oceni Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi odbili tužbeni zahtev.

Odredbom člana 27e stav 34. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“ broj 108/13...95/18), propisano je da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2019. godine. Članom 105. istog zakona, propisano je da ako su odredbe drugih zakona odnosno propisa, u suprotnosti sa ovim zakonom, primenjuju se odredbe ovog zakona.

Po nalaženju Vrhovnog suda, norme Zakona o budžetskom sistemu su lex specialis i derogiraju norme Zakona o radu (u konkretnom slučaju odredbu člana 32.), a što proizlazi i iz člana 105. Zakona o budžetskom sistemu. Dakle, nema mesta primeni odredbe člana 32. Zakona o radu, na koju se tužilac poziva tokom postupka u prilog osnovanosti svog tužbenog zahteva, jer se njenoj primeni suprotstavlja odredba člana 27e stav 34. u vezi sa članom 105. Zakona o budžetskom sistemu. Propisima kojima se ograničava broj zaposlenih na neodređeno vreme imperativnog su karaktera. Polazeći od toga i u konkretnom slučaju se imaju primeniti odredbe Zakona o budžetskom sistemu, te Zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“ broj 95/18), jer su obavezujuće i za tuženog i bile su u primeni u vreme nastanka spornog odnosa, pa kako je istim bilo zabranjeno zapošljavanje novih lica u javnom sektoru radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta, osim u izuzetnim slučajevima (uz saglasnost nadležnog organa Vlade), to je pravilno pobijanom odlukom odbijen tužbeni zahtev tužioca.

Kako je neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme, to je pravilno odbijen i zahtev tužioca za isplatu razlike između primanja koja su mu isplaćena za obavljeni rad po osnovu ugovora o delu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima i zarade koja bi mu bila isplaćena na poslovima inkasanta kod tuženog.

Iz napred izloženog, neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava, a kako se ostalim navodima revizije ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane odluke, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP.

Odbijen je zahtev tužioca za naknadu revizijskih troškova imajući u vidu da po reviziji nije uspeo, a u smislu člana 153. u vezi člana 165. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković