
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 4033/2019
16.01.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., selo ..., čiji je punomoćnik Dejan Živanović, advokat iz ..., protiv tuženog Akcionarskog društva za upravljanje javnom železničkom infrastrukturom „Infrastruktura železnice Srbije“ AD sa sedištem u Beogradu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 109/19 od 29.05.2019. godine i dopunskog rešenja istog suda Gž1 109/19 od 15.08.2019. godine, u sednici održanoj 16.01.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 109/19 od 29.05.2019. godine i dopunskog rešenja istog suda Gž1 109/19 od 15.08.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 109/19 od 29.05.2019. godine i dopunskog rešenja istog suda Gž1 109/19 od 15.08.2019. godine.
ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2967/18 od 17.12.2018. godine, stavom prvim izreke, nije dozvoljeno proširenje tužbe na Akcionarsko društvo za upravljanje javnom železničkom infrastrukturom „Infrastruktura železnice Srbije“ sa sedištem u Beogradu, dok je stavom drugim odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž1 109/19 od 29.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno prvostepeno rešenje u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Dopunskim rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž1 109/19 od 15.08.2019. godine odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno prvostepeno rešenje u stavu drugom izreke.
Protiv pravnosnažnih rešenja donetih u drugostepenom postupku, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, iz svih zakonom propisanih razloga, pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Tužilac je izjavio posebnu reviziju protiv odluke kojom nije dozvoljeno subjektnivno preinačenje, odnosno proširenje tužbe u odnosu na „Infrastruktura železnice Srbije“ AD Beograd. Posebna revizija može da se izjavi samo protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu pod uslovima koji su propisani članom 404. stav 1. ZPP. Protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za proširenje tužbe na još jednog tuženog u smislu člana 205. stav 2. ZPP, ne može da se izjavi posebna revizija. Takođe, u pogledu odluke o troškovima postupka nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, a izraženi stav drugostepenog suda je u skladu sa postojećom praksom.
Sa napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Članom 420. stav 1. ZPP, propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno okončan, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Revizijom se pobija pravilnost drugostepenog rešenja kojim nije dozvoljeno proširenje tužbe u odnosu na „Infrastrukturu železnice Srbije“ AD Beograd, pa kako se navedenim rešenjem postupak pravnosnažno ne okončava, jer je reč o procesnim odlukama suda u vezi učešća drugih lica u parnici, to revizija tužioca nije dozvoljena.
Pobijenim dopunskim rešenjem od 15.08.2019. godine pravnosnažno je odlučeno o troškovima postupka, tako što je odbijena, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđeno rešenje kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Kako se radi o sporednom traženju, to revizija tužioca protiv takvog rešenja je nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
S obzirom na to da tužilac nije uspeo u postupku po reviziji, to je ovaj sud saglasno članu 165. u vezi sa članom 153. i 154. ZPP odlučio kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća-sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
