
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 415/2020
10.09.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Marković, advokat iz ..., protiv tuženog „MERCATOR S“ d.o.o. sa sedištem u Novom Beogradu, čiji je punomoćnik Lea Gerasimović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužilje koja je izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 802/19 od 15.08.2019. godine, u sednici veća održanoj 10.09.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 802/19 od 15.08.2019. godine.
ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2490/18 od 27.12.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu tuženog broj ... od 18.01.2018. godine, kao i da se obaveže tuženi da je vrati na rad, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbačena je tužba u delu u kome je tužilja tražila da sud obaveže tuženog da je rasporedi na radno mesto – poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, znanju i radnom iskustvu, kao nedozvoljena. Stavom trećim izreke obavezana je tužilja da na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 87.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana dostavljanja pismenog otpravka presude, pod pretnjom izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 802/19 od 15.08.2019. godine stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2490/18 od 27.12.2018. godine. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi, kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi je dao odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 sa izmenama i dopunama), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom tužilje se ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod tuženog na osnovu Ugovora o radu od 01.12.2016. godine, a rešenjem broj ... od 18.01.2018. godine tužilji je otkazan Ugovor o radu iz razloga što je svojom krivicom učinila povrede radne obaveze i to: neizvršavanje ili nesavesno i nemarno izvršavanje radnih dužnosti i obaveza, neblagovremeno ili nepravilno izvršavanje odluke i pravila donetih od strane poslodavca u vidu uputstva ili naređenja, kao i nemaran odnos i neodgovorno i necelishodno korišćenje sredstava rada, poverene robe, dokumentacije i sl. i to tako što je dozvolila da se u zoni njene odgovornosti u ... zateknu artikli sa istekom roka upotrebe, na dan 07.12.2017. godine i na dan 10.12.2017. godine, iako je bila u obavezi da redovno prati rokove i povlači artikle iz prometa pre isteka roka upotrebe. Na osnovu Ugovora o radu tužilja je bila u obavezi da svakodnevno prati rokove i upotrebe artikala, pre svega da ažurno i uredno evidentira rokove u svesci rokova, povlači artikle iz prometa pre isteka roka upotrebe, da svakodnevno posvećuje dužnu pažnju i da se stara da u dodeljenoj zoni odgovornosti u prometu budu isključivo artikli u okviru dozvoljenog roka upotrebe, što nije činila, a što je predviđeno i Aneksom II Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova broj 5241/4 od 19.10.2017. godine. Tužilja je rasporedom zaduženja i odgovornosti zaposlenih po prodajnim mestima bila zadužena za robnu grupu: ... i upozorena da propust koji se odnosi na rokove trajanja robe predstavlja težu povredu radnih obaveza koja može biti sankcionisana otkazom ugovora o radu. Prilikom kontrole dana 07.12.2017. godine i 10.12.2017. godine, u prodajnom delu objekta za koji je zadužena tužilja, zatečeno je u prodaji više artikala sa istekom roka trajanja. Tuženi je prilikom donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu tužilju upozorio na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu Upozorenjem broj 4145 od 19.12.2017. godine, koje je uručeno tužilji dana 29.12.2017. godine, nakon čega je doneto rešenje o otkazu ugovora o radu broj ... od 18.01.2018. godine koje je tužilja primila dana 19.01.2018. godine.
Odredbom člana 179. stav 2. tačka 1, 3. i 5. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05 sa izmenama i dopunama), propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze i to ako nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze, ako necelishodno ili nedgovorno koristi sredstva rada, ako učini drugu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom odnosno ugovorom o radu. Odredbom člana 180. Zakona o radu propisano je, da je poslodavac dužan da pre isteka ugovora o radu, u slučaju iz člana 179. stav 2. i 3. zakona, zaposlenog pismenim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje 8 dana, od dana dostavljanja upozorenja, da se izjasni na navode iz upozorenja, u upozorenju stava 1. ovog člana, poslodavac je dužan da navede osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koje dokazuju da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje. Upozorenje se dostavlja zaposlenom na način propisan za dostavljanje rešenja o otkazu ugovora o radu i člana 185. ovog zakona.
Odredbom člana 3. Ugovora o radu od 01.12.2016. godine, zaključenog između tuženog i tužilje ugovoreno je, između ostalog, da tužilja svakodnevno prati rokove upotrebe artikala, a pre svega ažurno i uredno evidentira rokove u svesci rokova, povlači artikle iz predmeta pre isteka roka upotrebe i svakodnevno posvećuje dužnu pažnju u staranju da u dozvoljenoj zoni odgovornosti u prometu budu isključivo artikli u okviru dozvoljenog roka upotrebe.
Odredbom člana 16. tačka 1, 2. i 12. ugovora o radu između ostalog ugovoreno je i da zaposlenom prestaje radni odnos otkazom ugovora o radu od strane poslodavca, ako svojom krivicom učini sledeće povrede radnih obaveza i to: neizvršavanje ili nesavesno i nemarno izvršavanje radnih dužnosti i obaveza, neblagovremeno ili nepravilno izvršavanje odluke i pravila donetih od strane poslodavca u vidu uputstva ili naređenja i nemaran odnos i nedogovorno i necelishodno korišćenje sredstava rada, poverene robe, dokumentacije i slično.
Dakle, ugovorom o radu i rasporedom zaduženja i odgovornosti zaposlenih u prodajnim mestima predviđena je dužnost tužilje da svakodnevno prati rokove upotrebe artikala, a pre svega ažurno i uredno evidentira rokove u svesci rokova, povlači artikle iz prometa pre isteka roka upotrebe, kao i da propust koji se odnosi na rokove trajanja robe na polici, predstavlja propust koji spada u težu povredu radnih obaveza koja može biti sankcionisana otkazom ugovora o radu.
Tužilja u reviziji neosnovano ukazuje da je poslovođa odgovoran za istek roka upotrebe i da tužilja nije imala sve podatke o primljenoj robi, da je mogla samo s vremena na vreme da pregleda artikle, iz razloga što joj je bilo naloženo da kontroliše dve gondole dužine 4 metra i još drugog prostora u kome se nalazi više stotina različitih artikala, a pored toga imala je obavezu da slaže robu, radi na kasi, održava higijenu prodavnice i vodi evidenciju o isticanju roka upotrebe za nekoliko stotina proizvoda, obzirom da ponašanje tužilje sadrži sve elemente bića povrede radnih obaveza propisanih zaključenim Ugovorom o radu, zbog čega je tužilji i prestao radni odnos.
Na osnovu napred navedenog, saglasno odredbi člana 414. stav 1. Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Odluka o zahtevu tužene za naknadu troškova postupka po reviziji, sadržana u drugom stavu izreke, doneta je primenom člana 165. stav 1. ZPP. Troškovi tužene za odgovor na reviziju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu bili neophodni za vođenje ove parnice.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić