
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4389/2023
30.01.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mila Simić, advokat iz ..., protiv tužene Apotekarske ustanove „Veba farm“ u Svilajncu, čiji je punomoćnik Svetlana Ratković, advokat iz ..., radi utvrđenja postojanja radnog odnosda, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2180/23 od 01.09.2023. godine, u sednici održanoj 30.01.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2180/23 od 01.09.2023. godine.
ODBIJAJU SE, kao neosnovani, zahtevi tužilje i tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2180/2023 od 01.09.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Despotovcu, Sudska jedinica u Svilajncu P1 189/21 od 06.04.2023. godine, ispravljene rešenjem istog suda P1 189/21 od 08.05.2023. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi postojanje radnog odnosa na neodređeno vreme sa danom 01.10.2021. godine kod tužene, na poslovima ... radnika i da se obaveže tužena da tužilji prizna sva prava koja joj kao zaposlenoj po osnovu rada pripadaju kod tužene i obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 127.200,00 dinara sa kamatom od dana izvršnosti do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...10/23), Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na druge razloge predviđene članom 407. stav 1. istog zakona, revident ne ukazuje.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je sa tuženom zaključila dva ugovora o radu na određeno vreme, ugovor od 01.03.2021. godine koji je trajao do 30.06.2021. godine i ugovor o radu od 01.07.2021. godine koji je trajao do 30.09.2021. godine. Po isteku ugovora o radu na određeno vreme koji je trajao do 30.09.2021. godine tužilja više nije dolazila na rad kod tužene i pored poziva tužene da zaključi novi ugovor o radu. Pre zaključenih ugovora o radu na određeno vreme od 01.03.2021. godine i 01.07.2021. godine, tužilja je sa tuženim zaključila ugovor o stipendiranju stručne prekvalifikacije 09.01.2020. godine, a 26.03.2021. godine ugovor o stručnom osposobljavanju i usavršavanju. Tužilja se nije odazvala pozivu tužene da zaključi novi ugovor o radu i nije dolazila na rad kod tužene nakon 30.09.2021. godine.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je zahtev tužilje neosnovan, da tužilja nije dokazala da je po isteku ugovora o radu obavljala rad kod tužene, te da nema osnova da joj se utvrdi da je zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tužene sa danom 01.10.2021. godine, jer ista nije radila, nije obavljala radne zadatke kod tužene po isteku roka iz zaključenog ugovora o radu, te da nisu ispunjeni uslovi iz člana 32. i 37. Zakona o radu za utvrđivanje postojanja ugovora o radu na neodređeno vreme.
Po oceni Vrhovnog suda nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.
Naime, odredbom člana 32. Zakona o radu („Sl.glasnik RS“, br.24/05...113/2017) propisano je da se ugovor o radu zaključuje pre stupanja zaposlenog na rad, u pisanom obliku (stav 1.), ako poslodavac sa zaposlenim ne zaključi ugovor o radu u skladu sa stavom 1. ovog člana, smatra se da je zaposleni zasnovao radni odnos na neodređeno vreme danom stupanja na rad (stav 2.).
U konkretnom slučaju tužilja danom stupanja na rad sa tuženom zaključila je ugovor o radu na određeno vreme 01.03.2021. godine sa trajanjem od tri meseca, a drugi 01.07.2021. godine sa trajanjem do 30.09.2021. godine, da se po isteku drugog ugovora o radu nije vratila na rad kod tužene, pa su pravilno nižestepeni sudovi zaključili da nema mesta primeni odredbe člana 32. Zakona o radu, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz navedene odredbe Zakona o radu, te je neosnovan zahtev tužilje da se utvrdi da je zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tužene sa danom 01.10.2021. godine.
Neosnovani su navodi tužilje istaknuti u reviziji kojima ukazuje da tužena nije donela rešenje o prestanku radnog odnosa tužilji usled isteka roka na koji je ugovor o radu zaključen, već da je tužilju pozvala radi zaključenja novog ugovora, do čega nije došlo zbog bolesti tužilje, te da je pogrešno primenjena odredba člana 32. Zakona o radu kojom je propisano da se ugovor o radu zaključuje pre stupanja zaposlenog na rad u pisanom obliku, te da ukoliko poslodavac sa zaposlenim ne zaključi ugovor o radu pre njegovog stupanja na rad, smatra se da je zaposleni zasnovao radni odnos na neodređeno vreme, danom stupanja na rad. Ovo stoga, što je tužilja ugovor o radu na određeno vreme sa tuženom zaključila pre stupanja na rad kod tužene a isti je trajao sve do 30.09.2021. godine, nakon čega tužilja više nije obavljala rad kod tužene niti je dolazila na posao, niti se odazvala na pozive tužene da zaključi novi ugovor o radu, pa nema mesta primeni odredbe člana 32. stav 2. Zakona o radu.
Vrhovni sud je cenio i ostale revizijske navode kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, pa ti navodi nisu posebno obrazlagani.
Tužilja nije uspela u revizijskom postupku, pa nema pravo na troškove tog postupka koje je tražila i opredelila u smislu člana 153. i 154. ZPP, a zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju je neosnovan, imajući u vidu da navedeni troškovi nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka.
Iz navedenih razloga primenom člana 414. stav 1. i člana 165. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
