
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 4426/2022
05.04.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branislava Bosiljkovića i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Svetislav Pantović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo odbrane, Vojna pošta ... ..., koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1292/21 od 23.11.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 05.04.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izajvljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1292/21 od 23.11.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1292/21 od 23.11.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Raškoj P 307/17 od 01.10.2020. godine, prvim stavom izreke, obavezana je tužena da na ime razlike zarade za period od 11.04.2016. godine do 19.02.2017. godine tužiocu isplati 32.725,33 dinara, po pojedinačno označenim mesečnim iznosima i zakonskom zateznom kamatom od njihove dospelosti do isplate. Drugim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da sud obaveže tuženu da tužiocu na ime razlike zarade za januar 2017. godine isplati iznos od 5.262,11 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2017. godine do isplate. Trećim stavom izreke, obavezana je tužena da na ime dnevnica za terenski rad za period od 11.04.2016. godine do 19.02.2017. godine tužiocu isplati iznos od 219.600,00 dinara po pojedinačno označenim mesečnim iznosima i zakonskom zateznom kamatom od njihove dospelosti do isplate. Četvrtim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da sud obaveže tuženu da tužiocu na ime dnevnice za terenski rad za januar 2017. godine isplati iznos od 55.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2017. godine do isplate. Petim stavom izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime dnevnica za dežurstvo za period od 11.04.2016. godine do 19.02.2017. godine isplati iznos od 17.600,00 dinara po pojedinačno označenim mesečnim iznosima i zakonskom zateznom kamatom od njihove dospelosti do isplate. Šestim stavom izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete po osnovu pretrpljenih duševnih bolova isplati iznos od 200.000,00 dinara, po osnovu pretrpljenog straha iznos od 200.000,00 dinara, po osnovu duševnih bolova usled umanjene životne aktivnosti iznos od 350.000,00 dinara i po osnovu duševnih bolova usled naruženosti iznos od 100.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Sedmim stavom izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi parnične troškove u iznosu od 304.300,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1292/21 od 23.11.2021. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Raškoj P 307/17 od 01.10.2020. godine u prvom, trećem i petom stavu izreke i u delu šestog stava izreke, kojim je tužena obavezana da na ime naknade nematerijalne štete po osnovu duševnih bolova usled umanjenja živitne aktivnosti tužiocu isplati iznos od 350.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Drugim stavom izreke, prvostepena presuda je preinačena u delu šestog stava izreke, tako što je obavezana tužena da na ime naknade nematerijalne štete po osnovu pretrpljenog straha tužiocu isplati iznos od 150.000,00 dinara i na ime duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 50.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2020. godine, kao dana presuđenja pa do isplate, dok je u preostalom delu tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete po osnovu pretrpljenog straha za iznos od još 50.000,00 dinara i na ime duševnih bolova zbog naruženosti za iznos od još 50.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate odbijen kao neosnovan. Trećim stavom izreke ukinuta je presuda Osnovnog suda u Raškoj P 307/17 od 01.10.2020. godine u preostalom delu šestog i u sedmom stavu izreke i u tom delu predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj odluči primenom člana 404. stav 1. ZPP.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11....18/20), ocenio da revizija tužene nije izuzetno dozvoljena.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Odredbom stava 2. istog člana propisano je da o dozvoljenosti revizije iz sava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Pobijanom pravnosnažnom presudom je odlučeno o novčanom potraživanju tužioca – naknadi materijalne i nematerijalne štete nastale usled zadobijene teške telesne povrede na radu do koje je, bez doprinosa tužioca, došlo prilikom planiranih sportskih aktivnosti organizovanih na poligonu kasarne u okviru redovne fizičke priprema vojnika angažovanih u kopnenoj zoni bezbednosti.
Odluka doneta o tužbenom zahtevu istaknutom u ovoj parnici ne odstupa od stanovišta iskazanog u odlukama Vrhovnog kasacionog suda donetim u sličnoj činjenično – pravnoj situaciji, zbog čega nema osnova za primenu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse. Pravno pitanje koje je rešeno odnosi se na konkretan slučaj, pa nema osnova za razmatranje revizije tužene kao izuzetno dozvoljene ni radi zaštite opšteg interesa ili ravnopravnosti građana.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao i dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja propisanih članom 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 441. ZPP, pa je ocenio da revizija tužene nije dozvoljena.
Tužbom podnetom dana 12.09.2017. godine traženo je obavezivanje tužene na naknadu materijalne i nematerijalne štete.
Članom 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
Članom 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sprovovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Kako je vrednost predmeta spora u ovoj parnici novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra, primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke ovog rešenja.
Predsednik veća-sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić