Rev2 783/2021 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 783/2021
15.06.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vlastimir Simonović, advokat iz ..., protiv tuženog Centra za ekonomiku domaćinstva „Danica Vuksanović“ u likvidaciji, Leskovac, koga zastupa Miroslav Milić likvidacioni upravnik iz ..., radi utvrđenja ništavosti dela rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2853/2019 od 06.03.2020. godine, u sednici održanoj 15.06.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2853/2019 od 06.03.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 138/18 od 26.06.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je ništav deo rešenja tuženog broj .. od 19.01.2018. godine u stavu 1. dispozitiva kojim je utvrđeno da tužilji radni odnos prestaje usled pokretanja likvidacionog postupka, jer je tužilja pravnosnažnim, izvršnim i konačnim rešenjem broj .. od 23.11.2017. godine proglašena viškom zaposlenih. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1853/2019 od 06.03.2020. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u skladu sa članom 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11...18/20), i utvrdio da je revizija tužilje neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, na koju se ukazuje revizijom nije zakonom propisan revizijski razlog, prema odredbi člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tuženog bila u radnom odnosu na neodređeno vreme i obavljala poslove „BB“, na osnovu Ugovora o radu od 01.06.2015. godine. Skupština grada Leskovca 11.09.2017. godine donela je Odluku o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave Grada Leskovca za 2017. godinu, kojom je za tuženog predvidela 0 zaposlenih na neodređeno vreme. Ova odluka objavljena je u Službenom glasniku Grada Leskovca broj 16 od 13.09.2017. godine. U cilju realizacije navedene Odluke v.d. direktor tuženog 23.11.2017. godine doneo je Odluku o proglašenju viška zaposlenih, kojom je u tački 1. navedeno da se proglašavaju viškom svi zaposleni kod tuženog koji se nakon sprovedene ankete nisu saglasili da im radni odnos prestane sporazumno uz isplatu novčane naknade. U tački 2. iste Odluke dat je prikaz radnih mesta zaposlenih iz tačke 1, među kojima se nalazi i radno mesto tužilje – „BB“, sa 0 izvršilaca. Odlukom Upravnog odbora tuženog od 15.12.2017. godine data je saglasnost na Odluku v.d. direktora tuženog od 23.11.2017. godine o proglašenju viška zaposlenih kod tuženog. Rešenjem v.d. direktora tuženog od 23.11.2017. godine, stavom prvim, tužilja je proglašena viškom zaposlenih, a stavom drugim, utvrđeno je da tužilja ima pravo na isplatu otpremnine zbog prestanka potrebe za njenim radom u visini koja ne može biti niža od 1/3 zarade zaposlenog za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu u javnom sektoru ili 1/3 prosečne zarade u RS po poslednjem objavljenom podatku RZS za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu u javnom sektoru, što je povoljnije za radnika. Prema stavu četvrtom istog rešenja, otpremnina iz stava drugog isplatiće se u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa. U rešenju nije naveden datum kada će tužilji prestati radni odnos kod tuženog. Skupština grada Leskovca donela je 11.01.2018. godine Odluku o ukidanju tuženog, zbog nepostojanja zakonskih uslova za obavljanje delatnosti. Istom odlukom pokrenut je postupak likvidacije nad tuženim, razrešen dužnosti v.d. direktor tuženog i postavljen likvidacioni upravnik. Određeno je da stupanjem na snagu ove Odluke prestaje radni odnos svih zaposlenih lica kod tuženog, kao i radno angažovanje lica angažovanih po drugim osnovama (privremeni i povremeni poslovi, ugovor o delu, ugovor o stručnom osposobljavanju i usavršavanju, dopunski rad i drugo) – član 8, a članom 9. propisano je da ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku grada Leskovca. Rešenjem Privrednog suda u Leskovcu Fi 10/2018 od 18.01.2018. godine, kao registarskog suda, registrovano je pokretanje postupka likvidacije nad tuženim. Likvidacioni upravnik tuženog doneo je 19.01.2018. godine rešenje kojim se tužilji otkazuje ugovor o radu sa 08.01.2018. godine, i da joj radni odnos prestaje usled pokretanja likvidacionog postupka nad tuženim. Tužilja je 29.01.2018. godine tuženom podnela prijavu radi isplate neisplaćenih potraživanja, među kojima se nalazi i neisplaćena otpremnina u iznosu od 424.359,67 dinara. Na sednici održanoj 30.01.2018. i 31.01.2018. godine, Skupština grada Leskovca donela je rešenje o razrešenju v.d. direktora, Upravnog i Nadzornog odbora tuženog. Grad Leskovac je Odlukom o budžetu za 2018. godinu predvideo sredstva za isplatu otpremnine zaposlenima kod tuženog, među kojima je i tužilja.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su odlučili nižestepeni sudovi, kada su odbili, kao neosnovan zahtev tužilje.

Članom 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05...113/17), propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebu poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

Članom 532. stavom 1. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik RS“, br. 36/11...44/18), propisano je da likvidacioni upravnik zastupa društvo u likvidaciji i odgovoran je za zakonitost poslovanja društva, dok je stavom 2. Istog člana propisano da likvidacioni upravnik može preduzimati sledeće aktivnosti: 1) vršiti radnje na okončanju poslova započetih pre početka likvidacije; 2) preduzima radnje potrebne za sprovođenje likvidacije, kao što su prodaja imovine, isplata poverilaca i naplata potraživanja; 3) vrši druge poslove neophodne radi sprovođenja likvidacije društva.

Prema citiranoj odredbi Zakona o radu, poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena dođe do prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima rada. Kod utvrđenog da je Skupština grada Leskovca 11.09.2017. godine donela Odluku o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave Grada Leskovca za 2017. godinu, kojom je za tuženog predvidela 0 zaposlenih na neodređeno vreme, da je u cilju realizacije navedene Odluke v.d. direktor tuženog 23.11.2017. godine doneo Odluku o proglašenju viška zaposlenih kojom je između ostalog ukinuto radno mesto tužilje, odnosno za radno mesto tužilje – „BB“ predviđeno je 0 izvršilaca, da je Odlukom Upravnog odbora tuženog od 15.12.2017. godine data saglasnost na Odluku v.d. direktora tuženog od 23.11.2017. godine o proglašenju viška zaposlenih kod tuženog i da je rešenjem v.d. direktora tuženog od 23.11.2017. godine tužilja proglašena viškom zaposlenih, nakon čega je pokrenut postupak likvidacije nad tuženim, to je pravilan zaključak nižestepenih sudova da osporeno rešenje, koje je doneo likvidacioni upravnik 19.01.2018. godine u pobijanom delu nije nezakonito, s obzirom da su bili ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu tužilji shodno članu 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, a likvidacioni upravnik je na osnovu člana 532. Zakona o privrednim društvima bio ovlašćen da donese osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa.

Stoga, suprotno navodima revizije, pravilno su odlučili nižestepeni sudovi, kada su odbili, kao neosnovan zahtev tužilje, a revizijski navodi tužilje su bez uticaja na drugačiju odluku.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić