Rev2 2704/2025 3.19.1.15.1; 3.5.22.4; 3.5.7

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2704/2025
17.12.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slaviša Potkolnjak, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi utvrđenja prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 933/24 od 20.12.2024. godine, u sednici održanoj 17.12.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 933/24 od 20.12.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž1 933/24 od 20.12.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđeno rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1580/24 od 04.07.2024. godine, kojim je tužba tužilje odbačena.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, bez navođenja razloga zbog kojih reviziju izjavljuje.

Ispitujući pobijano rešenje, u smislu člana 408. u vezi člana 420. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….10/2023, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni sud je ocenio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. st. 1. i 2. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema stanju u spisima, tužilja traži da se utvrdi ništavost pismena kojim je obaveštena da joj je u sudu prestao radni odnos i da se utvrdi da je u radnom odnosu na neodređeno vreme u Privrednom sudu u Beogradu od 01.05.2002. godine, odnosno od 07.07.2002. godine. Iz navoda tužbe i dokaza dostavljenih uz tužbu proizlazi da je tužilja rešenjem od 31.03.2000. godine primljena kao pripravnik u radni odnos na određeno vreme u Trgovinski sud u Beogradu u trajanju od 24 meseca, počev od 03.04.2000. godine. Po osteku roka na koji je radni odnos zasnovan primila je obaveštenje personalnog referenta da joj je radni odnos prestao 03.04.2002. godine, kada je odjavljena sa osiguranja i pozvana da se javi kadrovskoj službi radi razduženja i podizanja perosnalnih dokumenta, nakon čega je tužilja samoinicijativno nastavila da dolazi na praksu u sud do 30.04.2002. godine. Tužbu sudu je podnela 24.04.2024. godine.

Odredbom člana 122. st. 1. i 2. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 70/2001, 73/2001) važećeg u vreme isteka roka na koji je ugovor o radu na određeno vreme zaključen, propisano je da protiv odluke kojom je povređeno pravo zaposlenog ili kad je zaposleni saznao za povredu prava, zaposleni ili sindikat ako ga zaposleni ovlasti, može da pokrene spor pred nadležnim sudom, u roku od 15 dana od dana dostavljanja odluke, odnosno saznanja za povredu prava.

Zakonom propisan rok za pokretanje radnog spora je prekluzivni rok materijalnog prava, pa posledica propuštanja roka za podnošenje tužbe tužbu čini neblagovremenom.

U konkretnom slučaju, tužilja je obaveštena da joj je radni odnos prestao 03.04.2002. godine, kada je odjavljena sa osiguranja, a za povredu prava najkasnije je saznala 30.04.2002. godine kada je prestala da dolazi u sud, koje činjenice su od značaja za primenu odredbe člana 122. Zakona o radu, budući da je relevantan momenat saznanja za povredu prava, nezavisno od toga što nije doneto formalno rešenje o prestanku radnog odnosa.

Kako je tužbu sudu podnela 24.04.2024. godine i po oceni Vrhovnog suda tužilja je propustila prekluzivni rok za podnošenje tužbe za ostvarenje prava iz radnog odnosa, što dovodi do gubitka prava na sudsku zaštitu, odnosno ima za posledicu nemogućnost suda da o predmetu takvog spora meritorno odlučuje.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. stav 1, u vezi člana 420. stav 6. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković