Rev 8227/2024 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.26.1.5

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8227/2024
13.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, dr Ilije Zindovića, Gordane Komnenić i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milena Stevanović Đeran, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV iz ... i GG iz ..., čiji je punomoćnik Branko Vujović, advokat iz ..., kao pravnih sledbenika pokojnog tuženog DD, radi zaštite od uznemiravanja prava svojine, odlučujući o reviziji tužene GG izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5118/23 od 08.11.2023. godine, u sednici održanoj 13.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene GG izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5118/23 od 08.11.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene GG izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5118/23 od 08.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Obrenovcu P 414/18 od 15.06.2021. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tuženi DD uznemirio svojinu tužilje vlasnika porodične stambene zgrade na navedenoj adresi površine 66 m2 na način što je onemogućio pristup njenoj nepokretnosti i postavljanja staze oko kuće i odvoda za kišnicu postavljanjem montažne garaže i izgradnjom terase čime je postupao suprotno pravnosnažnom rešenju Osnovnog suda u Obrenovcu R 12/15 od 31.03.2017. godine, ispravljenom rešenjem tog suda R1 12/15 od 13.09.2017. godine. Stavom drugim izreke, naloženo je tuženom da trpi sledeće izvođenje građevinskih radova, preciziranih nalazom i mišljenjem veštaka građevinske struke od 21.12.2020. godine, da se uradi staza trotoar na delu dvorišta koje koristi tuženi, a uz objekat tužilje, od zidane dvorišne česme širine iste kao trotoar od terase tuženog do stambene zgrade tužilje, sa istim padovima za odvod vode, da se urade betonski parapet od vodonepropusnog betona kod otvora na betonskom zidu podruma, da se izbetonira trotoar od dvorišne česme tuženog do kraja stambenog objekta tužilje i uradi holker za odvod vode, ovaj trotoar spojiti sa postojećim koji se nalazi od terase tuženog do poljske česme tuženog. Stavom trećim izreke, naloženo je tuženom da ukloni montažni objekat – garažu te omogući tužilji da koristi prostor u širini od 1 metra oko objekta u njenoj svojini iz stava 1. na kom prostoru će joj obezbediti da nesmetano obavlja radove iz prethodnog stava petituma. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi štetu nastalu njegovim protivpravnim postupanjem od 50.000,00 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od pravnosnažnosti do isplate. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove postupka od 243.120,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5118/23 od 08.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena GG je izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Predmet tražene pravne zaštite je zaštita od uznemiravanja prava svojine tužilje, a nižestepenim presudama odlučeno je usvajanjem tužbenog zahteva. Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, pri čemu su odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva, zasnovane na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja podneta je 22.08.2018. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 99.000,00 dinara

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković