
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1530/2025
20.01.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Vuković, predsednika veća, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić, Svetlane Tomić Jokić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Uroša Radulovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu Kpp-119/25 od 22.10.2025. godine i Kv-991/25 od 28.10.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 20.01.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Uroša Radulovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu Kpp-119/25 od 22.10.2025. godine i Kv-991/25 od 28.10.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem sudije za prethodni Osnovnog suda u Kragujevcu Kpp-119/25 od 22.10.2025. godine prema okrivljenom AA određen je pritvor iz razloga propisanih članom 211. stav 1. tačka 1. ZKP, jer postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bekstva, koji se ima računati od dana i časa lišenja slobode od 20.10.2025. godine i može trajati najduže 30 dana po tom rešenju.
Rešenjem Osnovnog suda u Kragujevcu Kv-991/25 od 28.10.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA od 27.10.2025. godine izjavljena protiv rešenja sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Kragujevcu Kpp-119/25 od 22.10.2025. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Uroš Radulović, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijana rešenja ukine u celini ili delimično ili samo rešenje doneto u postupku po redovnom pravnom leku i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili iste preinači u celini ili delimično ili samo rešenje doneto u postupku po redovnom pravnom leku na taj način što će okrivljenom AA biti ukinut pritvor i isti odmah biti pušten da se brani sa slobode.
Vrhovni sud je, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, pa je na sednici veća koju je održao bez obaveštenja javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima, protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (član 485. stav 1. ZKP), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP mora se dostaviti odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i postupku pred apelacionim sudom – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja označava povredu iz člana 441. stav 4. ZKP, koja je zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca. Međutim, navodi zahteva branioca okrivljenog ne sadrže objašnjenje u čemu se konkretno ta povreda sastoji, odnosno ne obrazlaže se na koji način su nižestepeni sudovi pravnosnažnim rešenjima učinili označenu povredu zakona.
Shodno iznetom, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, nema zakonom propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a što u slučaju podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, podrazumeva opredeljenje povrede, zbog koje se zahtev podnosi, kao i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji.
Pored iznetog, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na povrede zakona iz člana 24. i 25. Zakona o uređenju sudova, navodima da je Zakonom o uređenju sudova predviđeno da osnovni sud sudi za krivična dela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina i 10 godina, dok viši sud sudi učiniocu krivičnih dela za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina, a da u konkretnom slučaju, imamo situaciju da je okrivljeni AA osumnjičen za dva krivična dela (teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja i za krivično delo nepružanje pomoći licu povređenom u saobraćajnoj nesreći), te da bi primenom odredbama Krivičnog zakonika o sticaju došli do zaključka da je maksimalno zaprećena kazna za ova dva krivična dela preko 10 godina, te je za njih nadležan Viši sud u Kragujevcu.
Takođe branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti numeriše i obrazlaže povrede zakona iz člana 68. stav 1. tačka 1) i člana 69. stav 2. ZKP.
Međutim, povrede zakona iz člana 68. stav 1. tačka 1) i člana 69. stav 2. ZKP, kao i povrede zakona iz člana 24. i 25. Zakona o uređenju sudova ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek - zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog čega je Vrhovni sud zahtev, u navedenom delu, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Tatjana Vuković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
