
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13777/2025
05.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Prošić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Loznice, koga zastupa zakonski zastupnik Gradsko pravobranilaštvo u Loznici, Javnog preduzeća za upravljanje, planiranje i projektovanje „Loznica razvoj“ sa sedištem u Loznici, čiji je punomoćnik Damjan Pavlov, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 746/24 od 22.07.2025. godine, u sednici održanoj 05.11.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 746/24 od 22.07.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Loznici P 477/20 od 28.02.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa su obavezani tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete solidarno isplate 40.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznose koje računati od 28.02.2024. godine do isplate, dok je od dosuđenog iznosa 40.000,00 dinara do traženog iznosa od 46.000,00 dinara za isplatnu naknade nematerijalne štete, tužbeni zahtev odbijen. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da na ime troškova parničnog postupka tužiocu solidarno isplate 283.265,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je preko dosuđenog a do traženog iznosa od 417.581,50 dinara, zahtev tužioca odbijen. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev drugotuženog za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 121.500,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Šapcu Gž 746/24 od 22.07.2025. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Loznici P 477/20 od 28.02.2024. godine, u usvajajućem delu stava prvog izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obavežu tuženi da mu na ime naknade nematerijalne štete, na ime pretrpljenog straha, solidarno isplate 40.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 28.02.2024. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Loznici P 477/20 od 28.02.2024. godine u obavezujućem delu stava drugog izreke, tako što je odbijen zahtev tužioca da se obavežu tuženi da mu solidarno na ime troškova parničnog postupka isplate 283.265,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Loznici P 477/20 od 28.02.2024. godine, tako što je obavezan tužilac da drugotuženom na ime troškova parničnog postupka isplati 101.500,00 dinara, dok je preko dosuđenog do ukupno traženog iznosa 121.500,00 dinara, zahtev drugotuženog odbijen. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženom Gradu Loznica na ime troškova parničnog postupka isplati 128.250,00 dinara, dok je dosuđenog do traženog iznosa od 135.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, zahtev prvotuženog odbijen. Stavom petim izreke, obavezan je tužilac da prvotuženom na ime troškova parničnog postupka isplati 27.000,00 dinara. Stavom šestim izreke, obavezan je tužilac da drugotuženom na ime troškova žalbenog postupka isplati 34.000,00 dinara, dok je preko dosuđenog do traženog iznosa od 127.000,00 dinara, zahtev drugotuženog za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju iz svih zakonom dozvoljenih razloga propisanih članom 407. stav 1. Zakona o parničnom postupku, na osnovu odredbe člana 403. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku , Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano odredbom člana 479. stav 6. istog zakona.
Tužbu radi naknade štete tužilac je podneo 12.06.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 46.000,00 dinara.
Pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, jer vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužioca nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je, prilikom odlučivanja imao u vidu da je pobijana odluka preinačena, u kom slučaju bi revizija bila uvek dozvoljena po članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP, ali kako specijalno pravilo u sporovima male vrednosti iz člana 467. ZPP, kakav je spor i ove pravne stvari, isključuje primenu opštih pravila, revizija nije dozvoljena.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
