Rev 4911/2018 3.1.1.5 zaštita svojine

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4911/2018
23.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Maletić, advokat u ..., protiv tuženog VV, preduzetnika iz ... kao vlasnika SZTR Komision „GG“ iz ..., koga zastupa Branko Rakita, advokat u ... uz učešće umešača AD „DD“ iz ..., koga zastupa Jelena Pantović, advokat u ..., radi iseljenja i predaje državine, odlučujući o revizijama tužilja i umešača izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu broj Gž 3459/17 od 17.01.2018. godine, u sednici veća održanoj 23.10.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presude Apelacionog suda u Kragujevcu broj Gž 3459/17 od 17.01.2018. godine, tako što se USVAJA tužbeni zahtev tužilja i obavezuje tuženi da se sa svim stvarima i licima iseli iz lokala tužilja koji se nalazi u prizemlju do ulice stambeno – poslovne zgrade u ... u ulici ... broj ... na kp. broj .../..., broj zgrade ... koja se sastoji iz prizemlja i sprata, upisana u list nepokretnosti broj ... KO ... ... i to lokala do ulice na jugoistočnoj strani zgrade koji se sastoji od dve prostorije ukupne površine 62,04m2 i to prostorije dimenzija 4,70m h 9,10m i pomoćne prostorije dimenzija 4,70m h 4,10m i to levi lokal gledano sa iste ulice, u roku od 15 dana.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija umešača izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu broj Gž 3459/17 od 17.01.2018. godine.

OBAVEZUJE SE tuženi da tužiljama na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 122.050,00 dinara u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu broj P 4573/15 od 17.11.2015. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužilja pa je obavezan tuženi da se sa svim svojim stvarima i licima iseli iz lokala tužilja koji se nalazi u prizemlju do ulice stambeno – poslovne zgrade u ... u ulici ... broj ... na kp. broj .../..., broj zgrade ... koja se sastoji iz prizemlja i sprata upisana u list nepokretnosti broj ... KO ... ... i to lokala do ulice na jugoistočnoj strani zgrade koja se sastoji od dve prostorije ukupne površine 6204m2 i to prostorije lokala dimenzija: širine 4,70m, dužine 9,10m i pomoćne prostorije dimenzija 4,70 puta 4,10 metara i to levi lokal gledano sa ulice .... i da navedeni lokal preda ispražnjen od svih lica i stvari u posed tužiljama u roku od 15 dana. Drugim stavom izreke, obavezan je tuženi da tužiljama na ime troškova postupka isplati iznos od 78.050,00 dinara u roku od 15 dana.

Apelacioni sud u Kragujevcu je rešenjem broj Gž 938/16 od 04.04.2017. godine, ukinuo presudu prvostepenog suda i predmet vratio na ponovno suđenje. Nakon što je prvostepeni sud izazvao sukob nadležnosti između tog suda i Apelacionog suda u Kragujevcu, Vrhovni kasacioni sud je rešenjem broj R1 219/2017 od 17.05.2017. godine, odlučio da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Apelacioni sud u Kragujevcu. Apelacioni sud u Kragujevcu je potom odlučujući o žalbama tuženog i umešača presudom broj Gž 3459/17 od 17.11.2018. godine, odbio tužbeni zahtev tužilja i njih obavezao da tuženom nadoknade troškove spora u iznosu od 72.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda tužilje su izjavile blagovremenu reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Reviziju je blagovremeno izjavio i umešač takođe zbog pogrešne primene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pobijajući pravilnost odluke o troškovima postupka umešača.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 15/2014, pa je ocenio da je revizija tužilja dozvoljena i da je osnovana, a da revizija umešača nije dozvoljena.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. U reviziji tužilja se ne ukazuje na kakvu drugu povredu parničnog postupka.

Nakon što je drugostepeni sud na osnovu člana 383. ZPP održao raspravu pred drugostepenim sudom, utvrđeno je sledeće činjenično stanje: tužilje su upisane kao suvlasnice na stambeno – poslovnoj zgradi koja je označena kao broj zgrade broj ... sagrađena na parceli broj .../..., upisana u list nepokretnosti broj ... KO ... ... i to tako što je AA upisana sa udelom od 11/24 a tužilja BB sa udelom od 9/24 dok je njihova sada pokojna majka ĐĐ upisana sa udelom od 4/24. U ostavinskom postupku iza smrti majke ĐĐĐ koji je vođen kod Osnovnog suda u Kragujevcu, rešenjem O 7096/10 od 17.09.2012. godine je dopunjeno ostavinsko rešenje broj O 205/09 od 26.05.2009. godine tako što su zaostavštinu iza pokojne ĐĐ na 4/24 dela opisane nekretnine nasledile tužilje svaka u ½ dela. U vreme podnošenja tužbe, tuženi VV je kao preduzetnik i vlasnik SZTR komisiona „GG“ iz ... imao zaključen ugovor o zakupu sa „DD“ AD ... (umešač) koji je zaključen 10.03.2012. godine, kojim je umešač u svojstvu zakupodavca izdao, zakupoprimcu „GG“ iz ... preduzetnika VV sporni lokal-prodavnicu „EE“ u ulici ... broj ... ukupne površine od 58,50 m2 koji se nalazi u opisanoj stambeno poslovnoj zgradi. Tokom postupka umešač je zaključio novi ugovor o zakupu predmetnog lokala i to 18.03.2013. godine sa trgovinskom radnjom „GG“ u Kragujevcu čiji je preduzetnik ŽŽ kao zakupac, supruga tuženog.

Tužilja AA se sada vodi u katastru nepokretnosti kao suvlasnik na spornom lokalu sa udelom 13/24 dela, a tužilja BB u 11/24 idealna dela

Pesudom Osnovnog sudu u Kragujevcu broj P 3471/13 od 19.05.2014. godine je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev umešača AD „DD“ iz ... kojim je tražio da se prema tuženima AA i BB i Republici Srbiji utvrdi da je umešač vlasnik sporne poslovne prostorije na osnovu ugovora o kupoprodaji društvenog kapitala metodom aukcije od 03.07.2003. godine, a u odnosu na tuženu Republiku Srbiju utvrdi da je korisnik zemljišta pod objektom te da se tužiocu dozvoli upis prava svojine na poslovnom prostoru i upis prava korišćenja na zemljištu. Apelacioni sud u Kragujevcu je presudom broj Gž 559/15 od 20.07.2015. godine potvrdio prvostepenu presudu.

Na osnovu uvida u rešenje Prve komisije za nacionalizaciju pri NO ... broj .../... od 16.11.1959. godine je utvrđeno da je izvršena nacionalizacija sa danom 25.12.1955. godine i to najamne zgrade u ulici ... broj ... u ..., na kp. broj .../... KO ... koja ima dve poslovne prostorije sa po jednim pomoćnim odelenjem, a na spratu jedan trosoban stan, vlasništvo ZZ iz ... i poslovna prostorija od dva odelenja i dve odvojene sobe – desno krilo poslovne zgrade u ulici ... broj ... u ... na kp .../... KO ... vlasništvo istog lica. Delimično je usvojen zahtev bivšeg vlasnika pa je izuzet od nacionalizacije i ostavljen u svojini ZZ jedan trosoban stan. Takođe je odlučeno da se ne nacionalizuje i ostavi u svojinu ZZ porodična stambena zgrada u ulici ... broj ... u ... na istoj parceli koja ima jedan jednosoban stan. Na osnovu uvida i rešenja Komisije za nacionalizaciju pri Saveznom izvršnom veću broj ...-.../...-... od 24.05.1965. godine je utvrđeno da je tim rešenjem izmenjeno prethodno rešenje tako da je izvršena nacionalizacija gde je prešlo u društvenu svojinu: 1) poslovna prostorija od dva odelenja u ukupnoj površini od 87,4m2 u stamenoj zgradi na spratu u ... ulica ... broj ... na kp. .../... i ...) poslovna prostorija u površini od 94,20m2 u posebnom delu zgrade u ... u ulici ... broj ... na kp .../... upisana u ZKUL uložak ... KO ..., a potom je u tački 2 rešenja pobrojano šta nije nacionalizovano i šta ostaje u svojini dosadašnjeg vlasnika.

Tuženi i njegova supruga i njihova firma „GG“ su ispraznili sporne poslovne prostorije 15.09.2016. godine, te su se tužilje uselile u njih.

Prvostepeni sud je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahteva tužilja ocenio da je osnovan na osnovu člana 37. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa jer su tužilje upisane u Katastru u listu nepokretnosti kao suvlasnice na stambenoj poslovnoj zgradi u kojoj se nalazi predmetni lokal, a da se tuženi u momentu podnošenja tube nalazio u neposrednoj državini lokala po osnovu ugovora o zakupu sa umešačem „DD“ AD ... od 10.03.2012. godine. Cenio je činjenicu da je u toku postupka došlo do promene zakupca tako što je supruga tuženog VV, ŽŽ kao preduzetnica radnje „GG“ zaključila ugovor o zakupu sa umešačem ali je pravilnom primenom člana 204. ZPP obavezao tuženog da preda posed lokal jer se on nalazio u njegovom posedu u vreme podnošenja tužbe.

Suprotno, drugostepeni sud je našao da nije odlučujuća činjenica da su tužilje u Katastru upisane kao suvlasnice. Ocenio je da je predmetni lokal nacionalizovan od ranijeg vlasnika, ZZ, da se radi o propustu nadležnih organa što u javnim knjigama nisu izvršili promenu vlasnika na osnovu rešenja o nacionalizaciji, a što za posledicu ne može da ima da se smatra da su tužilje bile vlasnice u momentu podnošenju tužbe u ovom sporu. Ocenio je da tužilje nemaju aktivnu legitimaciju jer nisu u bilo kakvom materijalno pravnom odnosu sa tuženim.

Vrhovni kasacioni sud ne prihvata pravno stanovište drugostepenog suda. Tužilje imaju aktivnu legitimaciju kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud na osnovu člana 37. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa kao zemljišnoknjižne vlasnice spornog lokala (sada Katastar). Tuženi je u vreme podnošenja tužbe bio zakupac lokala, a u toku postupka je to postala njegova supruga, a oboje su bili preduzetnici SZTR radnje „GG“ i lokal su koristili po osnovu zakupa sve do 15.09.2016. godine kada su se iselili i od kada se tužilje nalaze u posedu spornih prostorija. Međutim, imajući u vidu da je prvostepena presuda doneta 17.11.2015. godine, a tada je tuženi, odnosno njegova supruga bila u posedu lokala, to je kasnije iseljenje bez značaja za presuđenje.

Ne može se prihvatiti pravno stanovište drugostepenog suda da propust nadležnog organa da u javnim knjigama izvrši promenu vlasništva na osnovu rešenja o nacionalizaciji, ne može imati za posledicu da se u konkretnom slučaju smatra da su tužilje bile vlasnice u momentu podnošenja tužbe. Iz spisa proizilazi da su tužilje podnosile zahtev za restituciju nacionalizovane imovine, ali su bile odbijene za ovaj lokal zato što se vode u javnim knjigama kao njegove suvlasnice. Prema tome, tužilje su te koje ne mogu da trpe štetne posledice i propuste nadležnih državnih organa.

Imajući u vidu izloženo odlučeno je kao u prvom stavu izreke na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Revizija umešača nije dozvoljena jer umešač revizijom osporava pravilnost odluke o troškovima postupka. Troškovi postupka predstavljaju sporedno potraživanje pa se prema članu 28. ZPP ne uzimaju u obzir prilikom ocene prava na izjavljivanje revizije u situaciji kada ne čine glavni zahtev

Na osnovu člana 413. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.

Kako je Vrhovni kasacioni sud preinačio drugostepenu presudu to je na osnovu člana 165. stav 2. odlučio o svim troškovima postupka pa je obavezao tuženog da tužiljama nadoknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 122.050,00 dinara. Troškovi postupka se odnose na sastav tužbe 6.000,00 dinara, a sa uvećanjem od 50% za zastupanje druge stranke iznosi 9.000,00 dinara, za pristup na četiri održana ročišta 45.000,00 dinara (4 h 11.250,00 dinara), za pristup na tri ročišta koja nisu održana u polovini tarife, 20.250,00 dinara (3 h 6.750,00 dinara) za dva održana ročišta pred drugostepenim sudom 22.500,00 dinara (2 h 11.250,00 dinara) i za sastav revizije 12.000,00 dinara, na osnovu tarifnog broja 13,15,16 i 17. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“ broj 121/12) kao i troškove sudskih taksi na tužbu 1.900,00 dinara, na presudu 1.900,00 dinara, na reviziju 3.800,00 dinara i na revizijsku odluku 5.700,00 dinara prema Tarifnom broju 1 tačka 1. i 5., tarifnom broju 2. tačka 1. i 2. Taksene tarife Zakona o sudskim taksama (Služben glasnik RS“ broj 28/94 tačke 106/15). Odluka o troškovima parničnog postupka je doneta u skladu sa uspehom u sporu, prema vrednosti spora od 10.000,00 dinara, a na osnovu člana 153. stav 1., 154. stav 1. i 163. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić