
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3454/2023
05.07.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milovan Đurić, advokat iz ..., protiv tuženog Privredno društvo „Erozija“ AD Valjevo, čiji je punomoćnik Darko Šumarević, advokat iz ..., radi naknade štete i uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Valjevu Gž1 18/21 od 17.03.2022. godine, u sednici održanoj 05.07.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Valjevu Gž1 18/21 od 17.03.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Valjevu Gž1 18/21 od 17.03.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 237/20 od 14.07.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i tuženi je obavezan da tužilji na ime naknade štete – razlike u zaradi za period od maja 2017. godine do decembra 2018. godine isplati iznos od 235.568,91 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose i datumom dospeća bliže određenim u ovom stavu izreke, dok je odbijen tužbeni zahtev preko navedenog, do potraživanog iznosa od 37.205,71 dinara za decembar 2018. godine sa zakonskom zateznom kamatom od 10.01.2019. godine. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tuženi obavezan da za tužilju uplati doprinose Republičkom fondu PIO zaposlenih, Filijala Valjevo u iznosu od 87.378,00 dinara za period od 16.05.2017. godine do 11.12.2018. godine. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 139.018,00 dinara.
Rešenjem Višeg suda u Valjevu Gž1 18/21 od 17.03.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Zakonom o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“ br. 72/11... 18/20) su propisani uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku, onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili potrebe novog tumačenja prava. Tuženi revizijom osporava drugostepeno rešenje kojim je potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka, ne može da se izjavi posebna revizija.
Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP je propisano da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Prema odredbi stava 2. ovog člana revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.
Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.
Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužioca, koje ne čini njegov glavni zahtev, to revizija tuženog nije dozvoljena.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić