
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13129/2024
24.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilja AA iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Sonja Popović, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3398/23 od 30.01.2024. godine, u sednici održanoj 24.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3398/23 od 30.01.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3398/23 od 30.01.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 12737/19 od 02.12.2022. godine, utvrđeno je da je tuženi Grad Novi Sad stekao javnu svojinu u 166/390 dela na nekretnini uknjiženoj kod RGZ SKN Novi Sad 3 u ln. br. .. KO ... pod parcelom broj .., njiva u površini od 195m², sada u sastavu ulice ..., pa su tužilje dužne trpeti da se tuženi može bez njihovog daljeg pitanja i odobrenja uknjižiti u katastar s tim pravom na toj nekretnini. Obavezan je tuženi da plati tužiljama svakoj po 153.550,00 dinara odnosno ukupno 307.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Obavezan je tuženi da tužiljama solidarno naknadi troškove postupka od 137.484,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate. Sa većim delom tužbenog zahteva u delu za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga (307.100,00 dinara) počev od 11.12.2019. godine do presuđenja tužbeni zahtev je odbijen.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3398/23 od 30.01.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba, a presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 12737/19 od 02.12.2022. godine u pobijanom usvajajućem delu potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.
Odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni sud oceni da je potrebno radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, odnosno radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije, shodno stavu 2. iste odredbe, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi predviđeni odredbom člana 404. stav 1. ZPP da bi se dozvolilo odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.
Prema razlozima drugostepene presude, tužilje su vlasnice KP .. KO ... (koja je u katastru uknjižena kao njiva), ali čiji je deo od 195m² ušao u sastav Ulice ... . Lokalitet je opremljen primarnim uličnim instalazicama, vodovoda, kanalizacije, uličnim energetskim i gasnim instalacijama i koristi se kao saobraćajnica, na kojoj postoji asfaltni zastor i dobro je u opštoj upotrebi. Postupak za eksproprijaciju nije vođen, niti je tužiljama isplaćena bilo kakva naknada. Kako tužilje imaju pravo na naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrednosti zemljišta u skladu sa statusom istog donetim planskim aktom, to je shodno članu 58. Ustava Republike Srbije, člana 104. stav 1. ZOO i člana 53. stav 2. Zakona o eksproprijaciji, usvojen tužbeni zahtev.
Imajući u vidu razloge na kojima je zasnovana primena materijalnog prava u pobijanoj presudi, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i interesa ravnopravnosti građana, niti za novim tumačenjem prava, a presuda ne odstupa od stava zauzetog u presudama sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem, kao u ovoj presudi.
Imajući u vidu iznete razloge, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije tužioca, u smislu odredbe člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tužioca nedozvoljena.
Shodno odredbi člana 403. stav 2. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 11.12.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 153.550,00 dinara, imajući u vidu da su tužilje formalni suparničari po članu 205. ZPP, pošto vrednost predmeta spora pobijenog dela presude ne dostiže zahtevani revizijski cenzus, sledi da je revizija tuženog nedozvoljena.
U skladu sa iznetim, a na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković