
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 213/2026
25.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Slobodana Velisavljevića i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaj iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Stojana Ilića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K.br.302/23 od 03.06.2025. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 br.109/25 od 19.11.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 25.02.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Stojana Ilića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K.br.302/23 od 03.06.2025. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 br.109/25 od 19.11.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju K.br.302/23 od 03.06.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaj iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljeni u roku od dve godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrana upravljanja motornim vozilom i obavezan je na plaćanje troškova krivičnog postupka.
Presudom Višeg suda u Vranju Kž1 br.109/25 od 19.11.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, a presuda Osnovnog suda u Vranju K.br.302/23 od 03.06.2025. godine potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Stojan Ilić, zbog „povrede zakona iz člana 438.ZKP“, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili ih preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe i odluči da troškovi postupka padnu na teret budžetskih sredstava suda, a okrivljenom se priznaju nužni izdaci koje je imao u ovom postupku.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
Podnetim zahtevom branilac okrivljenog ističe povredu zakona iz člana 438.ZKP, bez navođenja stava i tačke navedenog člana, ali iz obrazloženja zahteva proizilazi da suštinski ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, jer navodi da obrazloženje drugostepene presude sadrži samo prepis izvedenih dokaza, ali ne sadrži i njihovu ocenu.
Pored navedenog, branilac okrivljenog u zahtevu se navodi i da nisu dati odgovori na navode iz žalbe, na koji način se ističe i povreda odredbe člana 460. ZKP.
Takođe se zahtevom ističe i da čitač saobraćajne dozvole za teretno vozilo ukazuje da su u kamionu predviđena tri mesta za sedenje i da nema mesta za stajanje na vozilu, te da se bilo kakav propust u nastanku nezgode može pripisati jedino vozaču teretnog vozila. Prema stavu branioca u konkretnom slučaju ima i odgovornosti oštećenog, kao i svedoka, koji se nebezbedno prevozio. Naime, za težu posledicu ni u kom slučaju ne može odgovorati okrivljeni, jer je ona nastala upravo zbog radnji koje su preduzimala druga lica, počev od vozača kamiona, pa preko drugih lica koja su se vozila na zadnjem delu kamiona na mestu koje za to nije bilo predviđeno.
Ovakvim navodima branioca okrivljenog se suštinski osporava utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza data od strane suda.
Kako navedene povrede ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.
Iz iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Stojana Ilića odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
