
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 28762/2023
19.12.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Danica Vlahović, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, obe iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dragan Živković, advokat iz ..., sa umešačem na strani tuženih GG iz ..., čiji su punomoćnici Vladimir Ilić i Nikola Brajković, advokati iz ..., radi sticanja svojine, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1631/23 od 04.07.2023. godine, u sednici održanoj 19.12.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1631/23 od 04.07.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1631/23 od 04.07.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Velikom Gradištu P 166/20 od 24.02.2023. godine, stavovom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti tog suda. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se prema tuženima utvrdi da je tužilja po osnovu građenja na tuđem zemljištu vlasnik 289/1970 dela od kat. parcele .., broj .., zemljište pod zgragom, objektom, cela velika 1,97 ari, iz Lista nepokretnosti .. KO Veliko Gradište, na kome se nalazi dograđeni deo stana površine 28,9 m2, zatim dela stana koji se sastoji od hodnika, jedne sobe, kao i dela kat. parcele broj ..., zemljište uz zgradu, objekat od 4,77 ari iz Lista nepokretnosti .. KO Veliko Gradište, koji je neophodan za redovnu upotrebu tužiljinog stana, a koji će biti preciziran nakon veštačenja, pa će tužilji ova presuda po svojoj pravnosnažnosti poslužiti za ukljižbu ovog prava u katastru nepokretnosti Veliko Gradište. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 109.950,00 dinara i umešaču na strani tužene u iznosu od 42.000,00 dinara.
Dopunskom presudom Osnovnog suda u Velikom Gradištu P 166/20 od 19.04.2023. godine, dopunjena je prvostepena presuda u stavu trećem izreke, tako što je obavezana tužilja da tuženima naknadi troškove parničnog postupka, pored troškova u iznosu od 109.950,00 dinara dosuđenih ovom presudom, u iznosu od još 54.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1631/23 od 04.07.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda, sa dopunom, u stavu drugom izreke i delu stava trećeg izreke u odnosu na tužene. Stavom drugim izreke, preinačena je navedena presuda u preostalom delu stava trećeg izreke – rešenje o troškovima postupka u odnosu na umešača tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...10/23-drugi zakon ), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ovog zakona. Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje prava svojine tužilje na delovima kat. parcele ..., List nepokretnosti .., KO Veliko Gradište, kako dela pod objektom, tako i dela koji je neophodan za redovnu upotrebu njenog stana, a presuda bi, po pravnosnažnosti, poslužila tužilji za uknjižbu ovog prava u katastru nepokretnosti, po osnovu građenja na tuđem zemljištu. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, suprugu tužilje je 1975. godine od strane preduzeća „Promet“ dodeljena na korišćenje prostorija (u površini od 35m2) u objektu koji se nalazio na kat. parceli .., a koja se do tada koristila za smeštaj sezonskih radnika. Na tom objektu izvršio je ulaganja, pošto su mu po njegovom zahtevu, s obzirom na ruiniranost prostora, odlukom OOUR „Mlinpek“ (gde je tada radio) od 28.12.1984. godine odobrena potrebna sredstava za adaptaciju stana (remećenje krova, opravku vrata i prozora, krpljenje i krečenje prostorija i izradu ulaznih stepenica). Predmetna parcela sa objektom je 2014. godine u postupku restitucije vraćena pravnom prethodniku tuženih. Nakon toga, tužilja je ishodovala pravnosnažnu presudu Osnovnog suda u Velikom Gradištu P 200/18 od 30.11.2018. godine kojom je utvrđeno u odnosu na ovde tužene da je tužilja, nakon smrti supruga, stekla pravo zakupa na stanu u Velikom Gradištu, ... broj .. površine 35 m2, na kat. parceli .. (koji je n aistom stekao pravo zakupa stekao rešenjem Opštinskog suda u Velikom Gradištu 1R 23/02 od 20.08.2002. godine), te da ova odluka zemenjuje ugovor o otkupu stana sa tuženom Opštinom Veliko Gradište. Umešač na strani tuženih GG je od tuženih kupila 10.08.2022. godine nepokretnost koja je predmet ovog spora.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je tužbeni zahtev neosnovan, jer se adaptacijom tuđeg objekta ne može steći pravo svojine na tom objektu i zemljištu na kojem se nalazi, niti na zemljištu neophodnom za redovnu upotrebu u smislu odredaba člana 24. i 26. Zakona o osnovama svojinsko- pravnih odnosa, imajući u vidu da su u vreme izvođenja radova zemljište i objekat bili u društvenoj, državnoj svojini, a kasnije su restitucijom vraćeni ranijim vlasnicima u svojinu, na kom objektu tužilja ima samo pravo zakupa i to na površini od 35 m2. Po oceni Vrhovnog suda, imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o osnovanosti tužbenog zahteva koji se tiču pasivne legitimacije i primene pravila o sticanju svojine građenjem na tuđem zemljištu i adaptacijom tuđeg objekta ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. Zakona o parničnom postupku. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, za ujednačavanjem sudske prakse, niti je potrebno novo tumačenje prava u pogledu primene članova 24. i 26. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, već se to pitanje rešava zavisno od konkretne činjenične i pravne situacije, pri čemu se uz reviziju ne prilažu odluke kojima bi se ukazivalo da je u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji drugačije primenjeno materijalno pravo.
Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi sticanja svojine podneta je 11.05.2020. godine, a vrednost predmeta spora 50.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veće – sudija
Mirjana Andrijašević,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
