Rev 5465/2019 3.1.4.17.2.2; ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5465/2019
22.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Igor Zlatković, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., koje zastupa punomoćnik Miomir Tasić, advokat iz ..., radi ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4159/18 od 31.05.2019. godine, u sednici veća od 22.10.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4159/18 od 31.05.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 32/17 od 21.03.2018. godine, u stavu 1. izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje pa je utvrđeno da je ugovor o prodaji nepokretnosti zaključen u Vranju 30.12.2013. godine između tuženog BB, kao prodavca i tuženog VV, kao kupca, a overen pred Osnovnim sudom u Vranju pod Ov3 ../2013 od 30.12.2013. godine, kojim je izvršena kupoprodaja stana upisana u list nepokretnosti broj .. KO ... na kp. broj .. površine 80m² koja se nalazi u ulici ... broj .. u ... delimično ništav i to u delu kojim je tuženi BB iz ... raspolagao sa 17,01% opisanog stana. U stavu 2. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud utvrdi da je navedeni ugovor o prodaji stana ništav u delu kojim je tuženi BB raspolagao sa 82,99% opisanog stana. U stavu 3. izreke, odbijen je kao neosnovan deo tužbenog zahteva kojim je traženo da sud naloži Službi za katastar nepokretnosti u Vranju da stanje uknjižbe stana upisanog u list nepokretnosti broj .. KO ... na kp. broj .. površine 80m² vrati na stanje uknjižbe pre zaključenja pomenutog ugovora o prodaji. U stavu 4. izreke, tuženi su obavezani da tužilji na ime troškova postupka solidarno isplate 87.000,00 dinara sa kamatom, te da joj na ime takse isplate 5.700,00 dinara sve u roku od 15 dana po prijemu presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 4159/18 od 31.05.2019. godine, koja je doneta po održanoj raspravi pred tim sudom, usvojene su žalbe stranaka, pa je ukinuta prvostepena presuda i odlučeno na taj način što je usvojen tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da je delimično ništav ugovor o prodaji nepokretnosti koji je napred opisan i to u delu kojim je tuženi BB raspolagao sa 42,87% opisanog stana, dok je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je pomenuti ugovor ništav i u preostalom delu od 57,13% opisanog stana odbijen kao neosnovan. Odbačena je tužba tužilje u delu kojim je tražila da se naloži Službi za katastar nepokretnosti da izvrši promene uknjiženja kako je to napred navedeno i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih u postupku pred drugostepenim sudom - prekoračenje tužbenog zahteva.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu čl. 408. i 403. stav 2. tačka 3. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 18/20) Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiljina revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je u postupku pred drugostepenim sudom došlo do prekoračenja tužbenog zahteva od strane tog suda u skladu sa članom 407. stav 1. tačka 5. ZPP, a na koju povredu ukazuje revizija, jer je drugostepeni sud održao raspravu, ukinuo prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka usvajajući izjavljenu žalbu, a što je ovlašćen po članu 403. stav 2. tačka 3. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, između tužilje AA i tuženog BB zaključen je brak ...2009. godine u kome su dobili sina rođenog ...2009. godine. Brak je razveden presudom Osnovnog suda u Vranju P2 425/13 od 01.11.2013. godine. Za vreme trajanja braka po ugovoru o kupoprodaji Ov3 ../2012 od 01.06.2012. godine i aneksu ugovora od 12.06.2012. godine koji je zaključen između GG, kao prodavca i BB, kao kupca, kupljen je stan površine 80m² na prvom spratu u ulici ... broj .. u ... i to za 18.000 evra, a kupoprodajna cena je isplaćena. Ubrzo nakon razvoda braka po ugovoru o prodaji nepokretnosti od 30.12.2013. godine Ov3 ../2013 tuženi BB je stan prodao tuženom VV koji je sada i upisan kod nadležnog organa kao vlasnik stana. Pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Vranju P 719/16 od 04.04.2017. godine utvrđeno je da je tuženi BB u odnosu na tužilju izvršio smetanje državine samovlasnim oduzimanjem sudržavine na tom stanu tako što je 31.07.2013. godine promenio bravu na ulaznim vratima i tužilji onemogućio pristup u stan, te mu je naloženo otklanjanje posledica.

Tužilja u ovoj parnici smatra da je predmetni stan stečen u toku trajanja bračne zajednice između nje i tuženog BB, te da otuda predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Samim tim, tuženi BB bez njene saglasnosti nije mogao da otuđi navedeni stan pre izvršene deobe jer je to protivno odredbi člana 174. stav 3. Porodičnog zakona, te takvo raspolaganje povlači ništavost ugovora u celini što je i traženo. Nižestepeni sudovi su u postupku utvrdili da je predmetni stan zaista stečen u toku trajanja braka između tužilje i tuženog BB, te da otuda predstavlja njihovu zajedničku imovinu kao i da pre zaključenja spornog ugovora nije izvršena deoba između bivših supružnika predmetnog stana. Međutim, u samoj parnici nižestepeni sudovi su po izvedenim dokazima utvrdili suvlasničke udele stranaka u predmetnom stanu, s tim što je prvostepeni sud našao da je tužiljin udeo 17,01% dok je drugostepeni sud našao da je to 42,87%, pa su nižestepeni sudovi smatrali da je ugovor o otuđenju predmetnog stana ništav u onom delu u kome tuženi BB nije bio vlasnik na istom, pa nije tim delom ni mogao dao raspolaže zbog čega je ugovor u tom delu protivan prinudnim propisima i ništav, ali da nije ništav u celini kako je to tužilja tražila. U skladu sa navedenim sudovi su i doneli odluke kako je to navedeno.

Kod činjenice da je predmetni stan zajednička imovina ranijih supružnika nije sporan stav revizije da je članom 174. stav 3. Porodičnog zakona propisano da supružnik ne može raspolagati svojim udelom u zajedničkoj imovini niti ga može opteretiti pravnim poslom među živima i to pre izvršene deobe a po članu 177. istog zakona deobom zajedničke imovine smatra se utvrđivanje suvlasničkog odnosa supoverilačkog udela svakog supružnika u zajedničkoj imovini. Drugostepeni sud je u ovoj parnici utvrdio suvlasničke udele ranijih supružnika u predmetnom stanu i to da je tužilja suvlasnik na istom sa 42,87%. Na taj način je izvršena deoba nepokretnosti iz člana 177. Porodičnog zakona. To dalje znači da je nakon toga po članu 14. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa tuženi BB kao suvlasnik mogao da raspolaže svojim udelom bez saglasnosti ostalih suvlasnika odnosno u konkretnom slučaju tužilje. Imajući u vidu navedene odredbe po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju se može primeniti odredba člana 107. stav 2. ZOO. Naime, očito je da je pravilan stav revizije o ništavosti ugovora u momentu njegovog sačinjavanja s obzirom na činjenicu da je izvršeno otuđenje nepokretnosti koja predstavlja zajedničku imovinu supružnika bez prethodne deobe. Međutim, naknadno je utvrđen suvlasnički udeo bračnih drugova u toj imovini na koji način je došlo do prestanka razloga za ništavost takvog ugovora. Zabrana koja je propisana u ovom slučaju u konkretnom slučaju se može smatrati zabranom manjeg značaja iz člana 107. stav 2. ZOO koja ne povlači ništavost ugovora u celini već povlači ništavost samog onog dela ugovora koji je nemoguć zbog predmeta iz člana 47. ZOO. Naime, BB nije mogao raspolagati tuđom stvari jer u tom delu je predmet obaveze nemoguć, pa je u tom delu ugovor i ništav, a u preostalom delu, kako to pravilno nalaze nižestepeni sudovi ugovor kod svega napred navedenog može da proizvodi dejstvo.

Sve napred navedeno su razlozi zbog kojih je odlučeno kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić