
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 232/2020
22.10.2020. godina
Beograd
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3055/19 od 06.11.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3055/19 od 06.11.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Privrednog suda Somboru P 3/18 od 16.10.2018. godine, u stavu I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca prema tuženima kojim je tražio da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji nepokretnosti - šestosobnog stana u ..., ulica ..., površine 229 m2 upisan u listu nepokretnosti ... KO ..., kao poseban deo zgrade izgrađene na parceli br. ..., označena na kat. parceli broj ... KO .... U stavu II izreke obavezan je tužilac da plati troškove parničnog postupka BB u iznosu od 10.500,00 dinara.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 3055/19 od 06.11.2019. godine odbijena je kao neosnovna žalba tužioca i potvrđena je navedena prvostepena presuda.
Protiv drugostepene presude tužilac je izjavio blagovremenu reviziju pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku. Reviziju izjavljuje zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 18/20) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od 5 sudija.
Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije izjavljene na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, kao ni razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Pobijanom drugostepenom odlukom pravnosnažno je odlučeno o zahtevu tužioca za utvrđenje ništavosti ugovora zaključenog između tuženih čiji je predmet kupoprodaja nepokretnosti – šestosobnog stana u ... u ul. ..., bliže opredeljenog u izreci. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane pobijane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi koje propisuje odredba člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Revizijski navodi tužioca ne predstavljaju pravno relevantni osnov za izjavljivanje posebne revizije iz te zakonske odredbe. Nema potrebe za novim tumačenjem materijalno pravnih odredbi Uredbe o privremenoj zabrani raspolaganja određenim nepokretnostima, pokretnim stvarima i pravima, Uredbe o zaštiti imovine delova preduzeća čije je sedište na teritoriji bivših republika SFRJ, niti Zakona o potvrđivanju Sporazuma o pitanjima sukcesije („Sl. List RS“, br. 6/02) povodom primene pravila o reciprocitetu i povodom odlučivanja u ovoj parnici, u situaciji kada je sporna nepokretnost bila sredstvo u imovini dela DP „AA“ sa sedištem u Republici ..., a ne organizacionog dela tog preduzeća u Republici Srbiji od kog je nastao tužilac, te je tuženi DD „AA“ ...i bio u javnim knjigama upisan vlasnik stana. Takođe, nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse u istim ili sličnim činjenično pravnim situacijama. Sudska odluka na koju se revizijom ukazuje nije zasnovana na istom ili sličnom činjeničnom-pravnoj situaciji u pogledu mogućnosti primene Uredbe o privremenoj zabrani raspolaganja određenim nepokretnostima, pokretnim stvarima i pravima, zbog čega nije relevantna u postupku odučivanja o posebnoj reviziji tužioca.
Zato je na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u prvom stavu izreke ovog rešenja.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11... 18/2020) i našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Prema odredbi člana 485. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11...18/20) revizija u privrednim sporovima nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne odluke ne prelazi dinarsku protivvrednost od 100.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužilac je tužbu podneo 14.08.2008. godine. Vrednost predmeta spora u delu drugostepene odluke koja se pobija revizijom tuženog iznosi 600.000,00 dinara što u trenutku podnošenja tužbe predstavlja iznos od 7.752,84 EUR na dan podnošenja tužbe. Prvostepena presuda je doneta 16.10.2018. godine, a drugostepena presuda je doneta dana 06.11.2019. godine. Reviziju je tužilac preko punomoćnika izjavio 18.12.2019. godine.
U konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pravnosnažne drugostepene odluke koja se pobija revizijom je ispod zakonom propisanog revizijskog cenzusa, jer ne prelazi dinarsku protivvrednost od 100.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. To su razlozi zbog koji revizija tužioca u konkretnom slučaju nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga je primenom odredbe člana 413. u vezi sa odredbom člana 485. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branko Stanić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić