
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 604/2024
26.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Igor Sokolović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Mladen Vasić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2869/22 od 12.09.2023. godine, u sednici održanoj 26.02.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2869/22 od 12.09.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2869/22 od 12.09.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2869/22 od 12.09.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Surdulici P 711/21 od 11.10.2022. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu za sastav žalbe i podneska u predmetu Prekršajnog suda u Vranju Odeljenje u Surdulici Pr 4715/18 isplati iznos od 63.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.05.2021. godine do isplate, i obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 66.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP ZPP („Sl. glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon) Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji potreba novog tumačenja prava. Predmet tražene sudske zaštite je isplata naknade za pružene advokatske usluge i u konkretnom slučaju radi se o parnici radi duga, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Tuženi u reviziji nije pružio dokaz o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Razlozi revizije se delom odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti, a revizijom tuženog se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Iz navedenog razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi duga podneta je 17.05.2021. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 63.750,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to revizija tuženog nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
