
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12908/2025
08.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Pavlica, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, sa umešačem na strani tužene Grad Pančevo, koju zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Pančeva, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 28201/21 od 06.03.2025. godine, u sednici održanoj 08.10.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 28201/21 od 06.03.2025. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 28201/21 od 06.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 13582/19 od 27.05.2020. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P 13582/19 od 10.07.2020. godine, stavom I izreke, dozvoljeno je učešće umešača na strani tuženog Opštine Pančevo. Stavom II izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud tuženu obaveže da joj isplati iznos od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.10.2018. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom III obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara
Viši sud u Beogradu je, presudom Gž 28201/21 od 06.03.2025. godine, stavom prvim izreke, odbio, kao neosnovanu, žalbu tužilje i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 13582/19 od 27.05.2020. godine, ispravljenu rešenjem istog suda P 13582/19 od 10.07.2020. godine, u stavovima drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011...10/2023), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete koju je tužilja pretrpela 20.06.2016. godine kada je u gradu Pančevu i njegovoj okolini pao grad, i oštetio njen stambeni objekat, koji se nalazi u tom gradu. Pobijana presuda kojom je tužbeni zahtev tužilje odbijen zasnovana je na odredbi člana 5. stav 1. Zakona o meteorološkoj i hidrološkoj delatnosti („Službeni glasnik RS“ br. 88/2010) i odredbi člana 6. stav 1. Zakona o odbrani od grada („Službeni glasnik RS“ br. 54/2015), a doneta je primenom pravila o teretu dokazivanja imajući u vidu da tužilja nije dokazala da je predmetnu štetu pretrpela zbog propuštanja finansiranja sistema odbrane od grada niti je dokazala postojanje uzročno-posledične veze između eventualnog propusta finansiranja i nastanka štetnog događaja pošto je, stupanjem na snagu važećeg Zakona o odbrani od grada, nadležnost za protivgradnu zaštitu vraćena Republičkom hidrometeorološkom zavodu koji ima svojstvo pravnog lica i nije organ Republike Srbije za čiji rad bi ona odgovarala u smislu odredbe člana 172. Zakona o obligacionim odnosima. Nema uslova za ujednačvanje sudske prakse u konkretnom slučaju, imajući u vidu da je pobijana odluka doneta primenom pravila o teretu dokazivanja.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 468. stav 1. i 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. Zakona parničnom postupku, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Na osnovu odredbe člana 479. stav 6. istog Zakona, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.
Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 19.06.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 30.000,00 dinara.
Imajući u vidu da je ovo spor male vrednosti u kom se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da protiv odluke drugostepenog suda, u ovoj vrsti spora, revizija nije dozvoljena u smislu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
